Točnost podataka lokalnih izbora

Novinari, Državno izborno povjerenstvo i komentatori rezultata lokalnih izbora koriste se postocima koji se dobiju uzimajući u obzir samo glasove građana koji su pristupili glasovanju. Kako je takvih manje od onih koji nisu glasovali, postavlja se pitanje zašto nitko ne uzima u obzir ukupan broj birača, odnosno i one koji nisu glasovali. Smatram da se radi o manipulaciji informacijama i da se rezultati žele prikazati drukčijima od stvarnih i realnih. Ukupan broj birača u gradu Zagrebu je 692.141 (izvor podataka DIP od 22. svibnja 2017. u 7.30 sati), a glasovalo je 329.610, dakle ni polovica, odnosno 47,66 posto. Za Milana Bandića glasovalo je 101.828 glasača, po DIP-u to je 30,87 posto, no ako se uzme u obzir ukupan broj birača tada taj postotak iznosi 14,71 posto, odnosno toliko stanovnika grada Zagreba s pravom biranja dalo je svoju podršku Milanu Bandiću. To je realan i po demokratskim principa točan podatak, a ne 30,87 posto. Isto se odnosi i na ostale kandidate. Dakle za Anku Mrak Taritaš po DIP-u je glasovalo 24,48 posto, a po demokratskim principima 11,66 posto, Sandra Švaljek po DIP-u ima 19,14 posto, a stvarno 9,12 posto itd. Građani Zagreba koji nisu izašli na izbore, a takvih je 52,34 posto od ukupnog broja glasača, tako su iskazali svoje mišljenje i stavove. Ne ulazeći u razloge njihova ignoriranja izbora, moramo uzeti u obzir da i oni rade i žive u gradu Zagrebu, da plaćaju prirez i ostale namete koji odlaze u blagajne Zagrebačkog holdinga i na druge načine sudjeluju u financiranju grada Zagreba. Ako bi se uzeli u obzir njihovi glasovi i imenovalo ih se, primjerice, “Strankom ignoranata” onda bi oni apsolutnom većinom pobijedili na ovim izborima, a drugog kruga glasovanja ne bi ni bilo. No, tu većinu nitko ne uzima u obzir. Zašto? Temeljno načelo demokracije je vladavina većine. Stoga neke demokratske zemlje ne priznaju izbore na koje nije izašlo više od 50 posto birača. Izborni zakon Republike Hrvatske priznaje pravovaljanim izbore na koji nije izašla većina birača, pa se postavlja pitanje demokratičnosti takvog zakona. Postoje države u kojima je glasovanje obvezno (takvih je u svijetu 24, a u Europi 4), a neglasovanje kažnjivo.