Čudo među čudovištima makedonske arhitekture
Gradnja je trajala od 2009. godine i koštala je 37 mil. eura
Lisinski je sagrađen prije čak 44 godine, a Zagreb i Hrvatska još i danas uživaju u glazbenom bogatstvu kojeg bez njega ne bi bilo
Lisinski je sagrađen prije 44 godine, a Zagreb i Hrvatska još i danas uživaju u bogatstvu kojeg bez njega ne bi bilo. Gradnja takvih dvorana zato je događaj stoljeća, pogotovo kada se dogodi u dijelu svijeta koji baš i nema i ne odvaja previše novca za kulturu. Prvi put nakon raspada Jugoslavije u nedjelju se dogodio takav kulturni bljesak u jednoj od njenih bivših zemalja: u nedjelju je u Skoplju otvorena nova koncertna dvorana u kojoj je nakon 73 godine postojanja i zlopaćenja po neprikladnim prostorima svoj suvremeni i raskošni dom dobila Makedonska filharmonija.
Kičaste zgrade i spomenici
Skoplje je grad brojnih suvremenih arhitektonskih i urbanističkih čudesa. Nažalost, većinu divovskih spomenika i megalomanskih kičastih zgrada prikladnije je zvati čudovištima. Makedonska filharmonija ipak je nešto drugo. Veliki luk zgrade koju je projektirao Viktor Mihajlov prije će biti svojevrsni kontrapunkt modernističkoj zgradi Makedonske opere i baleta iz prošlog stoljeća, uz koju je niknula koncertna dvorana. Gradnja je trajala od 2009. godine i koštala je 37 milijuna eura. Osim velike dvorane s tisuću mjesta, pod istim je krovom i manja s tristotinjak mjesta. – Napokon čujemo pravi odjek i glazbe koju sviramo – ustvrdila je koncertna majstorica Anna Kondratenko. Bio je čisti užitak gledati je kako blista kao prva violina orkestra za vrijeme izvedbe Pete simfonije Petra Iljiča Čajkovskog. Zaslužan za to bio je i legendarni maestro Vladimir Ashkenazi koji je došao u Skoplje karizmatičnim dirigiranjem uveličati veliki praznik. Vrpcu su zajednički prerezali predsjednik države Ivanov, tehnički premijer Dimitriev, ministrica kulture Kančeska-Milevska te osobito sretna i ponosna direktorica Makedonske filharmonije Maja Čakaćević.
Klavir star trideset godina
– Ne mogu vjerovati da sam u takvoj dvorani, a da sam doma – rekao je nakon izvedbe pijanist svjetske slave Simon Trpčeski koji je izvukao sve što se moglo iz trideset godina starog Steinwaya. Majstor koji je servisirao i ugodio klavir za ovu prigodu došao je čak iz Londona, a jedan od sljedećih poteza bit će svakako nabava boljih glazbala od onih na kojima su do sada svirali skopski filharmoničari. U svjetskoj dvorani i domaći je orkestar svirao svjetski, a Skoplje sada ima gdje ugostiti i vrhunske glazbenike iz svijeta glazbe, sasvim drugačijeg od onog iz kojeg maloj državi stižu samo prijetnje i brige.
Ovo je prva koncertna dvorana koja je od raspada sagrađena na tlu bivše Jugoslavije