Katastrofa urbanog Plenkovića u gradovima i trijumf u zabitima
Kakvi god bili i kako god prošli na izborima, HDZ i SDP su najjači. Ali jednako je presudno pitanje – tko je treći? Jer biti treći znači biti odmah do vodećih, znači mogućnost koaliranja, ucjenjivanja, dobivanja više od zasluženog, znači moguću vlast i povlastice, znači blizinu velikih državnih tvrtki koje obrću golem novac, znači ugled u okolini, u gradu, u selu, među prijateljima, kod supruga, djece, ljubavnica itd. To su pravi razlozi zbog kojih se bije bitka za treće mjesto. Dakle, tko je treći u Hrvatskoj? Pitanje je vrlo jednostavno jer toliki imaju odgovor. Evo primjera. Ivan Vrdoljak (HNS) kaže: “HNS pokazao da je treća politička snaga u Hrvatskoj”. Nikola Grmoja (Most) kaže: “Obranili smo sve Mostove utvrde, treća smo politička snaga u Hrvatskoj”. A kaže i Krešo Beljak (HSS): “Zadržavamo čvrstu poziciju treće stranke”. Ako, dakle, imamo tri treće stranke, imamo samo jednu prvu, najjaču i na proteklim izborima pobjedničku, HDZ. No pobjeda im nije bez sjena i sjenki, dapače! Jedan lijevi portal, koji nimalo ne pati od ljubavi za vodeću stranku, imao je poslije izbora jedan tekst sa znakovitim naslovom: “HDZ opet razvalio po vukojebinama”, a primjeri su iz Dalmatinske zagore. I doista, ovi su izbori pokazali jedno proturječje koje bi HDZ moglo pratiti i u budućnosti. Naime, Andrej Plenković je svoj imidž gradio na uljuđenosti, civiliziranom ponašanju, toleranciji, antiekstremizmu, a sve to obuhvaća jedno obilježje – urbani senzibilitet. Unatoč tome, HDZ je na izborima imao najveći uspjeh u zabitima, u “vukojebinama”, a najslabiji je u najurbanijoj sredini – Zagrebu. Također je slabo prošao i u tri druga velika grada, Osijeku, Rijeci i Splitu. Mogli bismo reći, nitko dosad toliko kao najurbaniji predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nije potvrdio predodžbu, pogotovu ljevičarsku, o HDZ-u kao ruralnoj stranci. To govori dvoje – da ima sredina u kojima će HDZ premoćno pobjeđivati kakvo god vodstvo imao i da je stranka zakazala tamo gdje bi joj imidž novoga vodstva trebao jamčiti uspjehe mnogo veće od dosadašnjih. Sjetimo se, Zagreb je na prvim izborima bio HDZ-ova utvrda, s gotovo polovicom birača glavnoga grada. I žalosno je da najmoćnija stranka u posljednjih četvrt stoljeća nije u metropoli isprofilirala neku jaku osobnost, nekog prepoznatljivog gradskog stranačkog lidera koji bi bio dostojan takmac Bandiću i drugima. Zamislite, HDZ-ov kandidat bio je gori od jedne Sandre Švaljek, od jedne Anke Mrak-Taritaš i od Brune Esih koja ga je pregazila osvojivši dvostruko više glasova od kandidata koji je na te glasove računao. Zašto je tome tako? Čemu se može pripisivati katastrofalan neuspjeh HDZ-a u Zagrebu u kojem je osvojio samo dvadesetinu (!!!) glasova? Plenković ne voli druge ličnosti, nego se okružuje ulizicama koji će mu stalno biti u sjeni a da njihova sjena nikad neće pasti na njega. Kakvi interesi Hrvatske, kakvi interesi glavnoga grada, kakvi interesi stranke u metropoli! Važna je samo despotska samovolja kojom neprispodobivi, nepovredivi i jedini vođa nameće svoga kandidata za gradonačelnika Zagreba, a takvu samovolju velike gradske sredine kažnjavaju! Prije tjedan dana predvidio sam i Bandićev uspjeh, i zvjezdani uspon Brune Esih i najveću pljusku koju će doživjeti Plenković sa svojim kandidatom. Ali bolje od mene i drugih znali su to u HDZ-u, no ne samo da su šutjeli, nego su prijetili svima onima koji su bili protiv predsjednikova izbora. Ali Plenković ima sreću kakvu nije imao nijedan stranački čelnik u samostalnoj Hrvatskoj. Neuspjeh SDP-a na lokalnim izborima do usijanja je u stranci pojačao ionako veliko nezadovoljstvo Davorom Bernardićem. Usporedbe radi, Tuđman je nasuprot sebe ipak imao jake osobe – Savku, Tripala, Račana, Budišu, Gotovca..., Sanader Račana i Milanovića, Karamarko Milanovića, a Plenković ima potpuno bezličnog Bernardića te Vrdoljaka, Petrova i Beljaka koji se ubiše od uvjeravanja da su na trećem mjestu, do kojeg im je stalo samo zato da mogu trgovati s HDZ-om ili SDP-om koji neće tako skoro biti u prilici sami sastavljati Vladu. Dakle, ni HDZ je sam ne bi mogao sastavljati poslije idućih parlamentarnih izbora koji će biti uskoro, jer sadašnja vlast neće imati većinu u Saboru. Nastavi li se samovolja predsjednika HDZ-a, favoriziranje poslušnika i eliminiranje ličnosti, urbani glasači mogli bi se i na tim izborima još više osipati pa će HDZ moći “razvaljivati” samo u “vukojebinama”.
Gradske sredine kažnjavaju despotsku samovolju vođe koji nameće svoga kandidata