Je li Bandiću draži Tito ili vlast?
Što su nam donijeli lokalni izbori 2017.? Pobjedu HDZ-a i poraz Plenkovića, povratak “otpisanih” i posrtanje SDP-a, odgojnu pljusku Mostu i sveukupni poraz žena, nove snage zdesna i slijeva, jednu veliku, epsku dilemu stavljenu pred Milana Bandića i jednu urnebesnu scenu iz Obrovca na razini Šijanova filma “Ko to tamo peva?”. Da krenemo od najzabavnijeg. U prilogu RTL-a, koji ozbiljno konkurira za istraživački uradak godine, iako se u njemu nije moralo puno istraživati, već su akteri sami “pjevali”, vidjeli smo pun turističko-birački autobus iz Novog Sada čija tura, prema tvrdnjama putnika, košta 10 tisuća kuna i dovozi ih iz daleke Vojvodine glasovati za lokalnu listu SDSS-a u Obrovcu. No pothvat je zapeo na financijama – drive-through biračima nije plaćeno pošteno odrađeno glasovanje pa su odbijali napustiti Hrvatsku dok ne dobiju obećani novac. Sve je kulminiralo podnesenom kaznenom prijavom na temelju koje policija sada vrši izvid. Prst sumnje uperen je u Milorada Pupovca koji optužbe odbacuje kao “gnjusne”. Za razliku od konačno dokumentirane ujdurme s organiziranim dovlačenjem glasača iz Srbije, na razini glasina ostala je priča o vikend-biračima sa stvarnim prebivalištem u BiH koji su navodno dolazili glasovati u Metković. Ako u tome ima istine, radi se o činu koji je posebno ogavan jer dolazi od pripadnika, točnije taloga hrvatskog naroda u BiH koji na svojoj koži već dugo osjeća kako je to kad ti drugi određuju “predstavnike”. Kao važan fenomen ovih izbora ističe se povratak “otpisanih”, Čehoka u Varaždinu i Keruma u Splitu. Kerumov povratak je spektakularniji jer Čehok je sišao s vlasti nakon što ga je zgrabilo pravosuđe, a Kerum je politički poražen na prošlim izborima. Stoga bi se Čehoka moglo usporediti s boksačkim prvakom koji je suspendiran dok je bio na tronu pa se nakon nekoliko godina vratio i ponovo osvojio titulu, dok je Kerum nakon osvajanja titule dobio batine u više mečeva i onda se odjednom oporavio i vratio “pojas”. Na razmeđu od Čehoka do Bandića postavljalo se i pitanje kako to da ljudi protiv kojih se vode procesi zbog zlouporabe položaja i korupcije unatoč tome dobivaju veliko povjerenje građana? Objašnjenje je jednostavno – povjerenje građana u neovisnost pravosuđa toliko je nisko da to što se protiv vas vodi proces 2017. u Hrvatskoj nema nikakvog utjecaja na vaš rejting. Lokalni izbori donijeli su i poraz žena – u Zagrebu su dvije kandidatkinje završile iza Bandića, u Splitu Puljak i Batarelo iza Keruma i Opare, težak poraz doživjela je nova vedeta SDP-a Sabina Glasovac u Zadru, Rimac je neočekivano potučena u Kininu, Šojat je ostala daleko iza Vrkića u Osijeku, a Mostova kandidatkinja Ujdur, iako relativna pobjednica prvog kruga u Metkoviću, teško će u drugom zavladati gradom. Županica i gradonačelnica velikih gradova nema ni na vidiku i to je ružno naličje ovih izbora. HDZ je, sve u svemu, dobio izbore, no Plenković ih je izgubio, pri čemu mu je kobna bila zagrebačka avantura. Pokazalo se koliko je stranka žilava na terenu, i da na srednjoj razini ima kadrove koji u svojim sredinama uživaju povjerenje – o čemu svjedoči uspjeh na razini županija i srednjih i manjih gradova. Ali u Zagrebu, gdje im je kadrovirao predsjednik, kandidat im je ostao kao i prije četiri godine na mizernih 5,6%. Najveći dobitnik izbora u Zagrebu je tako postala hrvatska medicina. Drago Prgomet, dokazano vrhunski liječnik i upravitelj klinike, nakon što je kao kandidat vladajuće stranke u glavom gradu u utrci za gradonačelnika zauzeo peto mjesto, s duplo lošijim rezultatom od četvrtoplasirane Brune Esih, nema više kamo nego nazad u struku. SDP je sveukupno gledano, gubitnik izbora i Rijeka im je tu slaba utjeha. U manjim i srednjim gradovima su podbacili, a u Osijeku i Zagrebu podržavaju tuđe kandidate. Bitka svih bitaka odvija se u glavnom gradu. Otegotna su okolnost za Anku Mrak Taritaš napeti odnosi između SDP-a i HNS-a, pa i trzavice unutar samog SDP-a. Mrak Taritaš ima u džepu glasove jednog od malih dobitnika izbora, platforme Zagreb je naš, i već time skoro anulira Bandićevu prednost iz prvog kruga. Iako u drugom krugu računica preraspodjele birača nije tako jednostavna, ugrubo se možemo pitati hoće li prevaga glasača Sandra Švaljek prema Mrak Taritaš biti veća od one Esihičinih i HDZ-ovih za Bandića? Sve i ako pobijedi u utrci za gradonačelnika, Bandić u Gradskoj skupštini ovisi o potpori ekipe okupljene oko Brune Esih i tu mu se nenadano pojavila velika tegoba. Naime, nova gradska desnica suradnju uvjetuje preimenovanjem Trga maršala Tita, čime stavlja Bandića na goleme muke. Svojevremeno sam priznao vlastitu pogrešku kad sam, još ranije, pisao kako je Bandić savršen oportunist koji može u bilo koju boju i s bilo kime, ovisno o potrebi. Ali nije tako. Postoji ipak jedna stvar u kojoj je bio dosljedan i gdje je, barem do sada, svjesno išao protiv stajališta većine svojih birača, a to je zaštita lika i djela druga Tita. Bandić je, nastavljajući se na HDZove titoiste iz 90-ih, najzaslužniji što i 27 godina nakon pada silom nametnutog komunističkog režima i Jugoslavije njihov tvorac i danas nominalno zaposjeda središte Zagreba, i to okićen titulom maršala. Kako objasniti, npr., turistu iz Australije zašto trg u demokratskoj Hrvatskoj nosi ime po jugoslavenskom diktatoru koji je njena apsolutna negacija? Je li zato što je on vrhovni označitelj elite koja ima kontinuitet od komunističke nasilne uzurpacije vlasti do danas? Ako Tito simbolički padne, urušava li im se onda definitivno zdanje “antifašističke” moralne superiornosti kojom su pokrivali zločine na kojima je utemeljen i na kojim se održavao sistem u kojem je stasala “nova klasa”, crvena buržoazija čiji doslovni ili ideološki potomci danas kombiniraju petokraku i LGBT prava, Tita i vegansku prehranu, zaštitu panda i tekovine komunizma i Jugoslavije, divljenje socijalističkom samoupravljanju i Appleove proizvode? Situacija koja nama sa strane izgleda komična Bandiću je tragična. On ne može protiv sebe, a opet mu je draga i vlast, pa se u prvoj reakciji na uvjet o preimenovanju trga pokušao izvaditi tezom kako o tom pitanju treba raspisati referendum, no Hasanbegović mu je replicirao da ni o imenovanju nije odlučeno referendumom, čime je jasno dao do znanja kako nova desna opcija neće popustiti i odustati od tog preciznog uvjeta, jer bi time, upravo kad je u naletu, počela pada u očima svojih birača. Dominantni mediji pokušavaju stvoriti dojam kako je to zahtjev samo ekstremne desnice, a da je cijelom preostalom dijelu političkog spektra i golemoj većini građana valjda normalno da najskladniji trg glavnog grada demokratske Hrvatske nosi naziv jugoslavenskog diktatora, maršala vojske čiji su zadnji izdanci poput Mladića i Šljivančanina s titoističkim obilježjima razvaljivali tu istu zemlju. Pilu treba okrenuti naopako – nisu svi ljudi koji traže uklanjanje te monstruoznosti ekstremni desničari, ali su bez sumnje lijevi ekstremisti svi oni koji bi takvu sramotu zadržali. Bandić je, vjerojatno u ranoj fazi adaptacije u komunističku nomenklaturu Zagreba, duboko interiorizirao te vrijednosti. I sad mu nije lako. Nalazi se u poziciji Buridanova magarca, koji se gladan nalazi između dva potpuno jednaka plasta sijena pa na koncu, fatalno neodlučan, krepa od gladi. Hoće li Bandić braniti Broza riskirajući vlastitu glavu kao 6. lička ili će izdati druga Tita, glavno je pitanje prije drugog kruga u Zagrebu. Antonio Gramsci, najznačajnije ime talijanskog marksizma, pisao je između dva svjetska rata kako je komunizam nova religija, koja ima svoje mučenike i svoje praktikante, a partija je u svijesti komunista zamjena za božanstvo i kategorički imperativ. Drugove, dakle, treba analizirati teološkim kategorijama, jer tu politološke ili zdravorazumske ne pomažu. Esih i Hasanbegović stoga se mogu promatrati ne samo kao sadisti koji udaraju Bandića tamo gdje ga najviše boli već i kao egzorcisti koji će jednoj izmučenoj hrvatskoj političkoj duši možda pomoći da se oslobodi zloduha titoizma. Hoće li, dakle, Bandić slavno pasti braneći Tita i prepustiti Zagreb Anki Mrak Taritaš ili će egzorcizam uspjeti i lišiti Zagreb teške bruke, a posredno pomoći i hrvatskoj ljevici da konačno prodiše lišena balasta jugoslavenskog komunističkog totalitarizma? Iako bi i za Bandića i za hrvatsko društvo bilo bi bolje da se drži one: amicus Tito sed magis amica victoria, šanse su, prema svemu viđenom do sada, pola-pola.
Najveći dobitnik izbora u Zagrebu je hrvatska medicina. Drago Prgomet, dokazano vrhunski liječnik i upravitelj klinike, nakon što je kao kandidat vladajuće stranke u utrci za gradonačelnika zauzeo peto mjesto, nema kamo nego nazad u struku