Ovorio je da strahuje za dijete
Facebooka bila upoznala jednog muškarca. Ostavila ga je kad je upoznala Rešida Pašića. Vjenčali su se, ona je – priča njegova obitelj – jako željela dijete. Rođen je Denis. Ali, Chiara je Rešida varala sa susjedom i Pašić ih je oboje pretukao kada ih je poslije povratka s posla zatekao u krevetu, dok je Denis u susjednoj sobi plakao. Rešid Pašić se sam prijavio i na suđenju sve priznao, ali i ispričao sve o problemima i o strahu za dijete. Osuđen je na tri godine zatvora. Rešidova obitelj sada svjedoči da je Chiara bila nagle naravi, svadljiva, da je odbijala pomoć, no da nisu uočili da ima psihičkih problema. Navodno je to bila uočila njezina obitelj još prije no što je bila otišla u Bosnu i Hercegovinu i pokušali su joj pomoći, ali ona je tada otišla u Veliku Kladušu, ostavivši stariju kći kod majke pa se o toj djevojčici sve vrijeme baka Rita Rojnić brine. Chiara Pašić svojim je novim susjedima u kvartu u posljednje vrijeme spominjala da se sprema za odlazak u Makedoniju jer je preko Facebooka nekoga upoznala. Zato zaključuju da joj je Denis smetao...
Bježala iz popravnih domova
U vrijeme ubojstva maloljetnica iz popravnog doma – čije će ime ući u anale zločina počinjenog u Hrvatskoj jer je nezabilježen slučaj da dijete na tako okrutan i podmukao način ubije dijete – bila je desetak dana u bijegu iz institucije. Onamo je došla prije manje od godinu dana, nakon što je već bila po domovima u Zagrebu i okolici, a jedno je vrijeme bila i u psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež. U Pulu je premještena iz udomiteljske obitelji jer sustav očito više nije znao kamo s njom. Njezino se ime pojavljivalo u nacionalnoj evidenciji nestalih osoba jer je bježala iz ustanova. Uz podatke kada je nestala išao je i njezin opis: visoka je 155160 centimetara, ima kestenjastu ravnu kosu, male sive oči, ovalno lice i srednje je tjelesne građe. U Puli se spetljala s Milanom Parentom, problematičnim dečkom iz Chiarina kvarta. Njezina nam mati govori da su je iz obitelji izdvojili jer je nisu imali kako uzdržavati, a kad se bila vratila prijavljivala je rođene sestre da su je podvodile, mijenjajući na sudu iskaz tko joj je za što kriv. Iz majčinih riječi ispada da je djevojčica povodljiva i da ju je vrlo lako uvjeriti u bilo što. Dokaže li se da je kriva za ubojstvo, zbog dobi neće biti osuđena. Mogu joj se izreći odgojna mjera – koja traje do tri godine – ili će biti hospitalizirana na psihijatriji. – Nakon ispitivanja u policiji me nazvala. Rekla je da nije kriva i da me voli. Dva dana prije no što se zlo dogodilo kći mi je slala Denisovu fotografiju. Ispod je napisala “slatkiš mali”. Zatim je poslala sliku šake pune tableta. Moja je kći stanovala kod te Chiare. Nije to bilo ništa dobro. U nedjelju navečer javile su se uživo preko interneta iz Chiarina stana. Imali su tulum, bilo je puno alkohola, vidjela sam kćer, još jednu malu iz doma, Chiaru, njezinu polusestru i nekog čovjeka. Denis je bio živ, igrao se s mojom kćeri na krevetu – kaže majka. U vrijeme dok je ona gledala prijenos tuluma i opijanje, njezina je kći već desetak dana bila u bijegu, nakon što je prijavila da su je u domu djeca nakljukala tabletama, vezala za krevet i silovala. Da to prijavi, u policiju je dovodi Puljanka A. M. koja kaže da joj se djevojčica povjerila. No maloljetnica povlači iskaz pa se A. M. obraća na adrese brojnih medija, vapeći “pomozite mi da joj pomognem” i prozivajući institucije jer su djevojčicu vratili u dom. Nakon Denisova ubojstva, kontaktirali smo s A. M., ali uz kanonadu o moralu i etici – jer joj je jako zasmetalo što smo malodobnicu u razgovoru nazvali imenom – nervozno je poklopila slušalicu. Da nije, pitali bismo je zašto je četrnaestogodišnjakinji nakon što je povukla iskaz slala brojne poruke (u koje smo imali uvid), kako se ona upoznala s Chiarom, je li točno da je Chiaru i maloljetnicu vidjela u lučici Mandrač u noći kad su bacile tijelo... Ali, eto, nemoralno je maloljetnicu nazivati imenom, no sasvim je u redu u porukama pisati joj – “za početak, ne seri”... Neka od pitanja koja smo htjeli postaviti A. M., postavili smo policiji u Puli. No umjesto ikakva konkretna odgovora – pa i na pitanje je li točno da su imali informaciju gdje se maloljetnica nalazila dok je bila u bijegu iz popravnog doma, ali u taj stan nisu ušli već zato što nisu imali nalog pa su samo napravili bilješku da se “osoba ne nalazi na adresi” – podrobno su nas upoznali sa zakonskim propisima o zaštiti osobnih podataka, zaštiti djece i maloljetnika te tajnosti izvida. “Otkrivanjem identiteta djeteta, iznošenjem pojedinosti iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, osobito ako se to čini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, i tako postane pristupačno većem broju osoba – također se mogu ostvariti obilježja kaznenog djela”, podučava nas policija u trenutku kada je internet preplavljen fotografijama maloljetnice osumnjičene za ubojstvo, uz komentar da je to dječji monstrum... “Obavještavamo vas da će policija provjeriti sve informacije do kojih se došlo tijekom kriminalističkog istraživanja teškog ubojstva djeteta te će poduzeti potrebne mjere iz svoje nadležnosti” – odgovaraju u PU istarskoj na naš upit je li Milan Parenta prijavljen zbog spolnog odnosa s maloljetnicom i je li točno da su Chiara i malodobnica zapravo bile povezane u lancu prostitucije u koji je uključeno više osoba. Zato je navodno plan bio da Chiara susjedima, kada uoče da s njom živi maloljetnica, “proda” priča kako joj je ona polusestra koja će čuvati dječaka. Trebao je to biti paravan za prostituciju. Da su polusestre, Chiara i malodobnica lagale su i u policiji. Ako sve bude kako treba, istragom će se valjda utvrditi i tko je Chiaru i malodobnicu uopće povezao te tko je četrnaestogodišnjakinju doveo u stan Pašićeve. U Puli se o nekim imenima govori, no vrijeme bi trebalo otkriti što je istina.
Bilo nam je neobično što Chiare i sina već dva dana nema u parku jer su dolazili svaki dan A onda smo u utorak popodne vidjeli nju. Našminkanu, u štiklama. Netko je rekao: Eno Lepe Brene