Dva naša najbolja igrača u 21. stoljeću! Mandžo protiv Luke
Milan je 2003. godine u finalu svladao Juventus, Tudor je igrao, Šimić završio na tribini
U posljednja četiri finala Lige prvaka naši su nogometaši osvajali obaj trofej. Privilegij je što ćemo i u petom finalu zaredom imati pobjednika
Za šest dana u Cardiffu će Luka Modrić osvojiti treću, ili Mario Mandžukić drugu Ligu prvaka. Real – Juventus bit će dvoboj na vrhu najuspješnijih hrvatskih nogometaša tekućeg stoljeća! U zadnjih su sedam godina Hrvati redovni sudionici finala Lige prvaka, no nekoć nije bilo tako. Prvi Hrvat koji je nastupio u finalu ovog natjecanja, dok se zvalo Kup prvaka, bio je Mostarac Ivan Ćurković u zelenom dresu Saint-Etiennea.
Ivan Buljan ostao kratak
Četiri godine kasnije Ivan Buljan postao je drugi Hrvat u finalu Kupa prvaka braneći boje Hamburgera pod vodstvom Branka Zebeca. Iako debelo favoriziran uoči sraza s Nottingham Forestom u Madridu, HSV je pokleknuo s 0:1. Jedini je pogodak postigao Škot John Robertson u 21. minuti, a Buljan je odigrao cijelu utakmicu. Navijači Hajduka na- zvali su to karmom zbog njegova slavlja kad je HSV izbacio bijele u polufinalu. Trebalo je proći 11 godina prije pojave idućeg Hrvata u finalu Kupa prvaka, no on je, za razliku od prethodne dvojice, nastupio na pobjedničkoj strani. Ta je čast pripala Robertu Prosinečkom, koji je svoje četiri godine u Crvenoj zvezdi okrunio pobjedom nad Olympiqueom iz Marseillea 1991. u Bariju. Alen Bokšić zapamćen je kao član jedine francuske momčadi koja se domogla europskog naslova. Zvjezdani je Marseille napravio čudo u Münchenu protiv Milana, a tvorac jedinog gola nije bio ni Bokšić ni njegov kompanjon u napadu Rudi Voller, nego stoper Basile Boli glavom poslije kornera u 43. minuti. Godinu poslije Bokšića i Zvone Boban okrunio se europskim prvakom. Nakon što 1993. nije igrao u finalu, 1994. u Ateni sudjelovao je svih 90 minuta u “rastavljanju” Barcelone s 4:0. Njegov je Milan te godine osvojio dvostruku krunu primivši ukupno samo 14 golova u Seriji A i Ligi prvaka! Boban je 1995. u bečkom finalu bio u igri do 84. minute, a čim ga je Fabio Capello zamijenio, Patrick Kluivert zabio je pobjednički gol za Ajax! Bokšić je 1997. imao sjajnu priliku za osvajanje druge Lige prvaka, ali je njegov Juve posrnuo u Münchenu pred Borussijom iz Dortmunda. I on i njegov partner Bobo
Dado Pršo je sjajno igrao za Monaco 2004. godine, ali je na kraju njegova momčad izgubila od Porta kojeg je vodio Mourinho
Vieri zamijenjeni su sredinom drugog dijela, no ništa nije moglo spasiti momčad Marcella Lippija od poraza s 1:3. Davor Šuker, još jedan od junaka zlatne generacije vatrenih, upisao se u pobjednike 1998. u Amsterdamu, gdje je Real osvojio sedmu krunu pogotkom Predraga Mijatovića Juventusu iz zaleđa. U finišu sezone Šuker je izgubio mjesto prvotimca od mladog i poletnog Fernanda Morientesa pa je na travnjak ušao tek u 88. minuti umjesto Mijatovića. Ranih dvijetisućitih Hrvati su se opet našli u defenzivi u najprestižnijem klupskom natjecanju. Boris Živković se 2002. u Glasgowu borio 90 minuta protiv Realovih napadača, ali nije spasio Bayer od poraza 1:2. Marko Babić ušao je u igru u 90. minuti, dok je Jurica Vranješ cijelo vrijeme proveo na klupi. Dario Šimić ubilježen je kao dvostruki pobjednik Lige prvaka iako ni u jednom finalu nije bio ni na klupi. U sezoni 2002./2003. pojavio se u 13 Milanovih europskih utakmica, ali ga se Carlo Ancelotti odrekao za dvoboj s Juventusom na Old Traffordu. Četiri sezone potom koristio ga je u šest eurodvoboja, ali ga je poslao na tribine da prati finale protiv Liverpoola u Ateni. S druge strane, Igor Tudor startao je finale 2003. u Manchesteru, ali je zamijenjen u 42. minuti zbog ozljede, a njegov je Juve poražen od Milana na jedanaesterce.
Bišćan i Šimić na klupi
Godinu kasnije Dado Pršo postigao je sedam europskih golova za Monaco, ali ga je u finalu protiv Porta Didier Deschamps uveo tek u 23. minuti umjesto ozlijeđenog Ludovica Giulyja. Monaco je pregažen s 0:3, a José Mourinho osvojio je prvu Ligu prvaka. Liverpool se 2005. protiv Milana u Istanbulu vratio u život nakon 0:3 u prvom poluvremenu i na koncu slavio jedanaestercima, ali su i Igor Bišćan na pobjedničkoj strani i Šimić na poraženoj ostali izvan sastava. Ivica Olić s Bayernom je dvaput u tri godine igrao u finalima Lige prvaka i oba puta izgubio. U Madridu 2010. proveo je na travnjaku 73 minute, ne spriječivši poraz Bavaraca (0:2) od Mourinhova Intera. Dvije godine potom na domaćem je terenu ušao u igru u 97. minuti pri 1:1, da bi u raspucavanju promašio jedanaesterac koji bi odveo Bayern na 4:2. Poslije je pogriješio i Bastian Schweinsteiger, omogućivši Didieru Drogbi da donese trofej Chelseaju. Zlatno doba za Hrvate u prvorazrednom natjecanju počelo je 2012./2013. Mario Mandžukić u naslovnoj se ulozi ovjenčao trofejem, postigavši prvi od dvaju Bayernovih pogodaka na Wembleyu protiv Borussije Dortmund. Jupp Heynckes zamijenio ga je u sudačkoj nadoknadi. Realov Luka Modrić 2014. u Lisabonu izveo je presudan potez u 93. minuti nabacivši loptu iz kornera na glavu Sergija Ramosa, koji je poništio vodstvo Atlética. U produžetku je Real skršio otpor susjeda i dohvatio deseti uhati pehar. Seriju je nastavio Ivan Rakitić, koji je 2015. u Berlinu u 4. minuti na Iniestin pas otključao Juventusova vrata, otvorivši vrata Barceloninoj pobjedi s 3:1. Raketa je tom prilikom ušao u povijest hrvatskog nogometa povezavši titule u Europskoj ligi i Ligi prvaka u uzastopnim sezonama. Prošle je sezone Modrić još jednom podigao prestižni pokal sudjelujući u novoj Realovoj pobjedi nad Atléticom u Milanu. Nakon Ramosova gola iz zaleđa i 1:1 u 120 minuta, Modrić je bio jedan od pet madridista koji su bili precizni s bijele točke. S druge strane Juanfran je u četvrtoj seriji pogodio stativu, produbivši Atléticov kompleks Reala. Među slavodobitnike je uvršten i Mateo Kovačić temeljem nastupa u ranijoj fazi turnira.
Nesretni Ivica Olić je izgubio u oba finala Lige prvaka kao nogometaš njemačkog Bayerna