U odbojci sam 15 sati dnevno, a zbog brata Damira pomno pratim košarku
Želim s Hrvatskom otići na jedno veliko natjecanje - kaže izbornik Ivica Rančić
Brat Damir Rančić i danas igra košarku za žute sa Gripa, a brat Ivica ostvario je san kada je sjeo na klupu hrvatske reprezentacije Damir Mrvec Ivan Rančić s 38 godina najmlađi je hrvatski odbojkaški izbornik u povijesti. Dobio je priliku biti na klupi Hrvatske nakon što je kao trener Kaštela šest puta zaredom osvojio prvenstvo Hrvatske. A nije da u tih šest godina nije imao dostojne suparnike – zagrebačku Mladost. – Biti šest puta ispred kluba čije prostorije krase stotine i stotine pehara, nije mala stvar – reći će u uvodu. Imao je Rančić i zavidnu igračku karijeru, ali je rano postao trener. – Već u 23. godini razmišljao sam kako želim biti trener. Za sebe mogu reći da sam fanatik sporta i sve pratim, posebice košarku i odbojku. I kad sam igrao, bio sam u neku ruku trener na parketu jer sam bio uvijek kapetan momčadi u kojoj sam igrao. Možda mi je sad žao što sam rano prestao s igranjem. Imao sam solidnu karijeru i mislim da sam mogao puno više napraviti. Vjerojatno je presudilo što moj zadnji klub u kojem sam igrao, Kaštela, nije bio na razini na kojoj je sad – istaknuo je Rančić koji je igrao na mjestu primača.
Igrao na Tenerifima
U inozemstvo je otišao u 22. godini, čim je diplomirao na Pravnom fakultetu. – Prvo sam igrao u mađarskom Kaposváru, pa sam nešto malo igrao u Poljskoj da bih se najdulje zadržao u Španjolskoj. Igrao sam na Tenerifima i u dvije godine naučio sam španjolski. Čak sam htio nešto i studirati u Španjolskoj. Iz Španjolske sam se vratio u Kaštela, ali sam ondje bio samo nekoliko mjeseci. U to vrijeme pozvao me Varaždin koji je trenirao Miroslav Aksentijević, danas izbornik ženske hrvatske odbojkaške reprezentacije. Igrao sam tada s Dejanom Laninovićem koji je danas sportski direktor muške reprezentacije. Osvojili smo naslov, a ja sam nakon toga otišao igrati u Sloveniju. Onda mi se više nije dalo stalno seliti pa sam se odlučio vratiti. U moje vrijeme nije se moglo puno zaraditi u odbojci kao igrač, pogotovo ne ja koji nisam bio u reprezentaciji – rekao je Rančić. Reprezentacija Hrvatske? – U moje vrijeme teško se moglo ući pored Laninovića, Omrčena, Kovačevića. Uvijek sam bio među 14 igrača, ali nikako u prvoj postavi ili bih ispao iz kruga. Opet, boravak na pripremama hrvatske reprezentacije bilo je jedno dragocjeno iskustvo koje mi sad, kada sam izbornik, dobro dođe – rekao je. Odbojka nije bila prvi sport kojim se Ivan bavio. – Igrao sam s bratom Damirom košarku i mogu reći da sam obećavao. Na kraju je on ostao u košarci i dan-danas. Igra za Split, bio je s Hrvatskom na dva Europska prvenstva. Mogu reći da sam trenirao košarku zajedno s Nikolom Vujčićem. Bio sam organizator igre. Onda sam počeo trenirati i odbojku i kada sam vidio da mi to ide sve bolje i da sam u kratkom vremenu puno napredovao, ostavio sam zauvijek košarku. Ali, danas pratim košarku, imam je u malom prstu. Puno pratim NBA ligu i pogotovo njihove trenere. Čak neke ideje NBA košarkaških trenera pokušavam primijeniti u odbojci. Jako mi se sviđa kako radi Brad Stevens. S druge strane, sviđa mi se kao je Phil Jackson uspio imati sjajan odnos s velikim zvijezdama u to vrijeme , primjerice s Bryantom. Od trenera s prostora bivše Jugoslavije jako cijenim Željka Obradovića koji je nedavno s Fenerbahçeom osvojio deveti naslov pobjednika Eurolige s pet različitih klubova. Volio bih ga jednom prilikom upoznati i porazgovarati. Cijenim i Velimira Perasovića – istaknuo je Rančić. A odbojkaški treneri? – Pa komuniciram dosta s našim trenerima u inozemstvu. Primjerice s Radom Malevićem i Veskom Vukovićem. U odbojci sam 15 sati dnevno. I moram priznati da su se počeli javljati i neki inozemni klubovi koji bi me rado vidjeli na njihovoj klupi. Ali, otežavajuća okolnost je što predajem na Pravnom fakultetu u Šibeniku, katedra javne uprave – istaknuo je. Uz treniranje i igranje odbojke završili ste Pravni fakultet... – Htio sam biti odvjetnik. Onda me zanimalo sportsko pravo. Čak sam nekim košarkašima pomagao oko sastavljanja ugovora. Kad sam ušao u odbojku, taj sport me jednostavno povukao. Vidim da više nema povratka jer me samo odbojka zanima. Šest puta zaredom prvaci Hrvatske? – Mislim da ne bi bilo ništa od toga da mi čelnici kluba nisu dali sve ovlasti. Ja sam u Kaštelima sportski direktor i trener. Sam sam slagao momčad i struku. Nisam imao nikakav pritisak sve ove godine i bilo mi je zaista lijepo raditi u jednom takvom okruženju. Čak nismo imali ni velike budžete svih ovih godina. Nijednom nismo probili budžet od milijun kuna, a Mladost ima, primjerice, triput više. Ono što je još važnije jest činjenica da 80 posto kadra kluba dolazi iz omladinskog pogona. Malo tko zna da smo pet puta bili juniorski prvaci Hrvatske. U klubu danas ima 80 djece koja ozbiljno treniraju. Jasno, kada imate kvalitetnu bazu, onda je sve lakše – kaže Ivan. Odbojka je u Kaštelima prilično popularan sport. – Istina. Primjerice, svaka teta u lokalnoj pekarnici zna nabrojiti prvu postavu. Na svakoj utakmici imamo punu dvoranu. Dobro, nije velika dvorana, govorimo o 1500 gledatelja – naglasio je izbornik.
Uživam u Kaštelima
Razgovarao sam s Omrčenom, možda će nam u nekim akcijama i pomoći Svaka teta u pekarnici u Kaštelima zna nabrojiti prvu postavu seniorske momčadi
Živite u Kaštelima? – Da, imam kuću odmah do dvorane, tako da ne moram puno trošiti vrijeme na dolaske i odlaske. Čak su mi u klubu donijeli krevet u ured jer sam nekad znao pretjerati s treninzima duboko u noć. Na fakultet idete u Šibenik? – Da, triput tjedno imam predavanja. Nekad mi to dođe teško jer moram voziti, često umoran. Obitelj? – Supruga Ana magistrica je informatike i baš čekamo drugo dijete. Imamo kćer Paulu koja ima šest godina. Već sada znamo da ćemo dobiti sina. Ona je svoju karijeru inženjerke zanemarila kako bih se ja mogao sto posto posvetiti mojim poslovima. Prva sljedeća želja? – Volio bih biti profesionalac u Savezu po cijenu da više ne budem trenera Kaštela. Nije važan novac, jednostavno se želim tome potpuno posvetiti – zaključio je.