I Bandiću paše da Cibona bude prvak
Cibosi vode 2:1, pobjedom bi s trona skinuli Cedevitu koja vlada tri godine
Posljednji put petu utakmicu u finalu doigravanja gledali smo 2010. kada je Perasovićeva Cibona okrenula 0-2 protiv Zadra
Mala dvorana Doma sportova večeras bi u 20 sati mogla biti krcata. Vjerujemo da će svih 3000 sjedala biti popunjeno i da će se zbog četvrte finalne utakmice Cedevite i Cibone tražiti ulaznica više.
Cedevitu muče ozljede
U finalnoj seriji za naslov prvaka Hrvatske, Cibona, pomalo neočekivano, vodi s 2-1 i ima meč-loptu. Štoviše, ima ih dvije jer prvakom može postati i ako će se igrati peta, takozvana majstorica. Cedevita pak brani prijestolje i da bi ga obranila mora izboriti dvije pobjede zaredom. No, mogu li to cedevitaši u ovakvom sastavu, bez ijedne “četvorke” (Arapović, Šurna, Žganec), bez reprezentativnog braniča Babića i letećeg Amerikanca Jamesa koji, ako se i priključi sastavu, teško da nakon tolike stanke može biti od velike koristi. No, ako to preostali cedevitaši i mogu izvesti, može li to Cedevita kao klub postići i uz (ne)skrivenu nesklonosti nekih institucija i njihovih čelnika. Nije tajna da Cibonu kao prvaka priželjkuje gradonačelnik Bandić osobno, a sukladno tome i čelni ljudi Sportskog saveza grada Zagreba te pojedinci iz Hrvatskog košarkaškog saveza (recimo izbornik Petrović, stari cibos), a kada se sve to sabere, to je ipak snažan vjetar u jedra Cibone.
Mršić pod najvećim pritiskom
Nekima od Cedeviti nesklonih kao da smeta što netko ulaže privatni novac i kao da bi bili sretniji da se taj povuče iz hvatske košarke nego da njegov klub zahvaljujući tome dominira domaćom scenom. Doduše, uoči drugog kruga gradskih izbora, gradonačelniku Bandiću bi dobro došlo da se može pohvaliti kako je klub koji on spašava (novcem građana grada Zagreba) položio na koljena financijski najstabilniji klub u regiji. Zbog svega toga, u klubu s Velesajma vlada psihoza, no ne takva da bi glavni sponzor odustao od ulaganja u klub, ako ove godine momčad ne osvoji naslov prvaka. Jest, bio bi to udarac s obzirom na sveukupna ulaganja, ali i prilika da se klub “resetira”. Na njegovu žalost, niz ne(s)pretnih okolnosti doveo je do toga da je trener Veljko Mršić s prepolovljenim snagama ušao u završnicu prvenstva. A najveću cijenu neuspjeha platiti bi mogao upravo glavni trener, pri čemu nam se čini da on ne može pronaći nikoga s kime bi podijelio odgovornost. A odgovornih je za ovosezonske kadrovske promašaje, pa i za toliko puno ozljeda, ipak više. Osim toga, premda ti tračevi kruže već više od mjesec dana, a nekako je to krenulo baš nakon što je supertalentirani Musa potpisao trogodišnji ugovor s Cedevitom, nitko iz kluba nije se potrudio reći “mi stojimo iza svog trenera i priče da dovodimo Aleksandra Džikića nemaju veze s istinom”. Isto tako, i Cedevitini igrači trebali bi pokazati da su spremni stati iza svog trenera sa svim svojim kapacitetima jer ipak su oni košarkaški profesionalci. Ustalom, oni moraju i opravdati ulaganja u njih, a da ne osvoje prvenstvo Hrvatske štetilo bi im to u formiranju cijene na tržištu, posebice kod onih koji razmišljaju o odlasku iz kluba. Po svemu sudeći, Cedevita nikad neće biti Zvezda kakva je ona sada. Ne samo po izostanku podrške lokalne i državne politike (premijer Vučić), već i po načinu na koji je beogradski klub stvarao igračku srž i na nju dograđivao strance. A ni po vjeri u svog mladog trenera Radonjića i njegov projekt čak i kada je usred Beograda izgubio naslov prvaka ABA lige. Da bi se skupili, zajedno s članovima uprave, cedevitaši su jučer otišli u Ivanić-Grad na ručak i svojevrsni team-building. Je li za takvo što sada kasno?