Sretna sam unatoč bolesti, ponekad se jedino bojim nemoći
Kristina Islamović (30) unatoč teškoj bolesti danas ima dvije djevojčice, radi i živi život punim plućima
Zbog nerazjašnjenih uzroka nastanka i teškog puta do dijagnoze, multipla skleroza često se naziva i bolest s tisuću lica Multipla skleroza (MS) je kronična upalna i degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava, a oštećenja mogu zahvatiti mozak i kralježničku moždinu. Najčešći početni simptomi multiple skleroze su smanjenje vida na jednom oku s popratnim bolom pri pokretanju oka, trnjenje ili gubitak osjeta u pojedinim dijelovima tijela, nespretnost pri rukovanju predmetima i slično. Iako ju je teško dijagnosticirati i za nju ne postoji lijek, rano tretiranje bolesti može spriječiti razvoj težih simptoma koji u konačnici mogu dovesti do toga da se osoba ne može kretati. Za 30-godišnju Kristinu Islamović, koja nam je ispričala svoju priču od otkirvanja bolesti do danas kada je mama dvije djevojčice, put do dijagnoze nije bio lagan.
Rizična trudnoća i porod
– Sve je počelo prije otprilike 15 godina. Tek sam se probudila i shvatila da na jedno oko vidim dvostruko, uslijedili su i napadi panike. Nitko to nije shvatio ozbiljno. Dugo sam hodala po liječničkim ambulantama, no odgovora nije bilo. S 21 godinu doživjela sam moždani udar, nakon čega mi je magnetskom rezonancijom otkrivena multipla. Uslijedila je dijagnoza trombofilija i trombocitopenija te astma – započinje svoju priču Kristina. Uzroci multiple skleroze su nepoznati, no smatra se da je to autoimuna bolest kod koje organizam pogreškom proizvodi antitijela koja napadaju mijelinske ovojnice. Također se smatra da nastanak multiple skleroze (MS) mogu potaknuti nasljedna sklonost, stres, nepravilna prehrana i utjecaj okoliša. Neki znanstvenici zastupaju teoriju prema kojoj virusi i bakterije potiču razvoj MS-a. O samoj bolesti Kristina nije znala ništa pa tako nije osjetila strah već samo veliko olakšanje što je
konačno saznala zašto se osjeća tako loše, zašto joj se tresu ruke, zašto vidi dvostruku sliku i zašto joj se događaju napadi panike. – Naknadno je uslijedio šok jer sam shvatila da uz ostale ozbiljne dijagnoze imam i doživotnu bolest koja može biti progresivna ako se ne drži pod kontrolom i koja je potpuno nepredvidljiva jer se ne zna kada će doći do pogoršanja ili poboljšanja – dodaje. Iako joj liječnici nisu rekli da neće moći imati djece, to su joj savjetovali ponajviše zbog moždanog udara i mogućih komplikacija. – Prva trudnoća i porod prošli su bez problema, rodila sam prirodno jer je liječnica zaključila da to mogu, ali nakon poroda imala sam tri relapsa koja doživi i većina žena s mojom dijagnozom – ističe Kristina. Relaps je pojava tipičnih kliničkih simptoma multiple skleroze, koji se nakon određenog trajanja povlače spontano ili primjenom lijekova. Kristina u tim trenucima doživi gotovo sve simptome, a najteže joj se nositi s gubitkom vida i slabosti u nogama. Uskoro je poželjela još jedno dijete iako je nakon prvog poroda smatrala da ne treba izazivati sreću. Nakon drugog poroda (prije dvije godine) doživjela je najteži relaps, koji se nakon toga više nije ponovio. – Nisam se prepala ni tada, ne predajem se strahu. Osjetila sam samo golem nalet energije da me se što prije vrati u „normalu“kako bih se mogla brinuti o djeci, što se na kraju uz pomoć kortikosteroida i dogodilo – komentira događaj Kristina te nastavlja: – Ponekad se dobro isplačem i nastavim dalje, a sve čega se bojim jest nemoć. Ponekad pola sata živim u crnim mislima kako će moja djeca ako se bolest pogorša i ostavi me nepokretnu. Što će moj muž ako na njega padne odgovornost brige o djeci i meni. Nije mi važno što će biti sa mnom, tako je kako je, ali me brine kako će se voljeni ljudi nositi s time, a ja im neću moći pomoći. No, te me misli napuste brzo jer od njih nema koristi!
Neznanje nikome ne koristi
– Vjerovali ili ne, bolest je u moj život donijela neke dobre promjene – više nemam lažnih prijatelja, ali imam puno novih koji su uvijek spremni pomoći. Čovjek u tim situacijama shvati da su ljudi površni. Ne znam jesu li mi okrenuli leđa zato što sam bolesna, zato što se boje ili su fokusirani na svoj mir i ne žele slušati kako govorim o svojim, za njih neshvatljivim problemima – kaže Kristina koja unatoč bolesti i radi. – Postoje stvari koje fizički ne mogu obaviti pa mi šefica izađe ususret. Ponekad moram na bolovanje iako to ne želim, ali bolest ne pita kada će nastupiti loša faza. Nisam do danas upoznala nikoga osim najbližih koji su se potrudili i otvorili Google kako bi se informirali te mi eventualno znali pomoći kada nastupe simptomi – ističe Kristina i zaključuje: – Smatram se sretnom jer pojedincima koji doživljavaju relaps za relapsom bolest ne dopušta predah i oduzima im snagu za vježbanje pozitivnih misli koje ja stalno njegujem kako bih se mogla posvetiti obitelji i uložiti energiju u očuvanje zdravlja.
U oko 70 posto oboljelih MS pojavljuje se između 20. i 40. godine