Slavko u Slovačku, sin i supruga ostaju u Zagrebu
Nećemo biti jako udaljeni, a i pripreme ću odrađivati u Hrvatskoj, kaže novi trener slovačkog kluba Tatran
Bivši rukometaš i donedavni trener kluba PPD Zagreb otvara novo poglavlje u svojoj sportskoj karijeri i životu svoje skladne obitelji scena@vecernji.net Nakon zasluženog dvogodišnjeg odmora svojoj velikoj ljubavi i strasti - rukometu - vratio se “u igru” trener Slavko Goluža. Do kraja sezone trebao je voditi PPD Zagreb, no sredinom svibnja završila je suradnja s najtrofejnijim domaćim klubom koji mu je zahvalio što se “spremno stavio na raspolaganje i kao vjerni vojnik kluba olakšao hrvatskom rukometnom prvaku da uspješno završi natjecanje u Hrvatskom rukometnom kupu”.
Novac nije presudio
To je bivšem rukometašu dalo još više vremena da se pripremi na novi, dvogodišnji angažman u slovačkom klubu Tatran Prešov koji počinje za nekoliko tjedana. - Nakon što sam odstupio s mjesta izbornika, uslijedile su ponude iz Bundeslige, međutim procijenio sam da mi je potreban odmor, da se emocije slegnu, jer su ipak reprezentacija i rukomet moja druga obitelj. Bilo je još ponuda kojima nisam bio zadovoljan jer je trebalo otići malo dalje. Od reprezentacije Alžira, Irana, Bahraina... U igri je bio golem novac, ali me to nije privlačilo. Privlači me sredina s kojom se lako mogu stopiti. Javili su se i neki klubovi, no odabrao sam Tatran jer mislim da s tom ekipom mogu napraviti iskorak. Zagreb je moj klub, tu sam se igrački afirmirao kada sam mlad došao iz Metkovića. Zagreb mi je dao sve, no ugovor s Tatranom potpisao sam još prije pola godine. Dao sam im riječ da dolazim, a meni je riječ svetinja. Što se tiče Tatrana, to je klub s tradicijom, s velikim sponzorom, čovjekom koji ulaže golem novac u njih i nije bilo previše natezanja između nas dvojice. Stekao je veliko povjerenje u mene, u moju stručnost i profesionalnost - kaže Slavko Goluža koji uskoro u Slovačku putuje sam. Supruga Iva i sin Ivan. tako je odlučila obitelj, ostaju u Zagrebu. - Slovačka je tu blizu. Ivan ide u školu, supruga ima svoj posao pa je ovako zgodnije. No često ću biti s njima, pripreme ću odrađivati u Hrvatskoj. Ovo razdoblje brzo će proći, već dolaze Božić i Nova godina. Ivana često pitam kako će bez mene, a on mi odgovara: “Snaći ćemo se mi. Što se brineš?” - kaže ponosni otac 14-godišnjaka koji nastavlja očevim stopama igrajući za rukometni klub Zagreb.
Bilo je još ponuda kojima nisam bio zadovoljan jer je trebalo otići malo dalje, u Alžir, Iran ili Bahrain, kaže Goluža
Odgoj u sportskom duhu
- Ivan je u tim mlađim dobnim skupinama Zagreba. Nije to bila moja želja, ali izgleda da mu je u krvi. Kad igra reprezentacija, supruga šeće, a Ivan navija. I dobar je igrač, zadovoljniji sam ja nego on - govori Goluža, a supruga dodaje da je sport pridonio samostalnosti i disciplini njihova jedinca. Diplomirana ekonomistica, koja je pokrenula vlastiti posao i izrađuje jastuke za pse Qushin, i trofejni sportaš velika su si podrška tijekom 16-godišnjeg braka u kojem su najvažniji razumijevanje, tolerancija i povjerenje. - Ja poštujem njegove ambicije, a on moje. Besmisleno je kočiti nekoga s kim si toliko dugo i koga voliš - zaključuje Iva.
LANA JURČEVIĆ: Najela sam se žganaca, pretrčala tisuće i tisuće kilometara, fulala, gađala, sazrijevala i naučila se zabavljati dok pjevam