Legitimitet “relativnog pobjednika”

Kako je to Milan Bandić kod izbornog rezultata iz 2013. (142.646 glasova ili 47,30%) mogao sebe vidjeti kao “relativnog pobjednika” ovogodišnjih lokalnih izbora s rezultatom u prvom krugu – 101.828 glasova ili 31,02%. Vjerojatno pristupom i na način kako bi to učinila većina političara nedostatne demokratske političke kulture pragmatično i cinično, za razliku od tzv. “običnih” ljudi koji bi tome pristupili racionalno i moralno te zahvaljujući tome izborne rezultate vjerodostojno a ne manipulativno i interpretirali. Kao političaru mu je bitno prikriti od javnosti i potencijalnih birača međusobnom komparacijom broja dobivenih glasova na dvama izborima dokazanu činjenicu da mu je politička potpora birača u drastičnom padu, što kod glasača iz prvog kruga izbora može stvoriti nesigurnost i sumnju u uspjeh te ih demotivirati da istovjetno glasuju i u drugome krugu, ili da uopće izađu na izbore. Kod onih birača koji u prvome krugu nisu izašli na izbore, valjani izborni podatci o drastičnom padu političke potpore birača Milanu Bandiću mogu utjecati na formiranje stajališta da u konkretnim uvjetima gotovo granične potpore među biračima nema smisla izaći na izbore, jer se svojim glasom ne može bitno pozitivno utjecati da se postigne željeni izborni rezultat. Zbog toga je potrebno na sve načine i svim sredstvima manipulirati javnošću i sakriti istinu o enormnom gubitku od čak 40.818 ili 28,61 posto glasova u odnosu na izbore 2013., te strmoglavom padu političke potpore među biračima. Jer to doista može utjecati da dio birača ne ponovi svoje glasovanje iz prvoga izbornog kruga, a na one koji nisu izašli na izbore da to ponove i u drugom krugu. No, osnovano se može pretpostaviti da će veliki dio od glasova koje će Milan Bandić hipotetički dobiti u drugome izbornom krugu 4. lipnja biti glasovi onih birača koji će primarno glasovati “protiv” kandidatkinje Anke Mrak-Taritaš, a tek sekundarno i kao posljedica toga ti će glasovi biti “za” Milana Bandića! No dok oko vjerojatne pobjede Milana Bandića u drugome krugu izbora ipak mora postojati određena dvojba i nesigurnost, ne može biti te i nema dvojbe i nesigurnosti u prognozi da će ako je i bude, to nedvojbeno biti – Pirova pobjeda! Čak i da ponovi a to je gotovo nemoguće rezultat iz drugoga kruga izbora 2013. kada je dobio 170.216 glasova birača, bit će to sada kao što je bio i tada tek mali postotak od oko samo 25 posto biračkoga tijela. A to je toliko mali i bijedan legitimitet odnosno politička potpora birača, da bi u demokratski uljuđenoj zemlji i istim takvim političarima izazvao moralnu paniku i bio tumačen i prihvaćen samo i jedino u negativnom značenju: nemam političku potporu 75 posto biračkoga tijela, a ne u pozitivnom značenju tj. imam potporu 25 posto biračkoga tijela! Imati političku potporu odnosno legitimitet 25 posto biračkoga tijela, može značiti i znači samo da se nema demokraciji primjeren politički legitimitet ni odgovarajući društveni autoritet i ugled. Taj i takav legitimitet nikako nije dostatan a da bi se političar s demokratskim i moralnim integritetom i sustavom vrijednosti, mogao osjećati još manje i vjerovati da je u kritičnoj masi birača odnosno građana prihvaćen, te da u demokratskom političkom poretku ima i minimalno primjerenu političku potporu građana odnosno demokratski legitimitet!