Zašto Zagreb i Split glasuju za “seljake” Bandića i Keruma
Kad je Kerum bio gradonačelnik Splita, jedan lijevi novinar, koji ga je redovito napadao, u jednom mu je tekstu, u kojem ga je opet ocrnjivao, priznao da je nekog vraga u Splitu ipak napravio. Pa je među ostalim spomenuo i kako je svu splitsku djecu smjestio u dječje vrtiće. Naravno, taj veliki dobitak za roditelje i za cijeli grad nije mogao proći bez omalovažavanja, pa je tako jedan drugi ljevičar napisao kako je Kerum našao neke slobodne prostorije, malo ih okrečio i pretvorio u vrtiće. Svi mi koji smo imali djecu u vrtićima znamo koliko su ta prijeko potrebna boravišta mališana zahtjevna, pa je svoditi ih na dvije, tri kante boje za zidove zloba najgore vrste. Mnoge je, prvo u anketama, a onda i u prvom krugu izbora, iznenadio veliki postotak Kerumovih birača, ali je očito da je Splićanima ostao u lijepim uspomenama i da zato ima tako mnogo naklonosti. Kad bi se na jednom mjestu skupljali svi negativni tekstovi o hrvatskim političarima, Kerumu bi po količini takvih tekstova žestoka konkurencija bio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Ali ni Bandiću se ne mogu odreći velike zasluge za Zagreb, bez kojih se sigurno ne bi tako dugo održao u fotelji u kojoj je zašiveno sedam, osam milijardi proračuna glavnoga grada. Prednost je Bandića i Keruma, kao i vodećih ljudi u drugim urbanim sredinama, što su, za razliku od političara na državnoj razini, bliski svojim biračima i što ono dobro koje naprave ljudi mnogo neposrednije osjećaju. Zato u gradovima i ne vrijede stranački kriteriji po kojima se na nacionalnoj razini uglavnom zna koliko će glasova dobiti pojedine stranke. Kako god završio drugi, preksutrašnji krug lokalnih izbora, može se reći da su Bandić i Kerum mnogo djelotvorniji od svojih medijskih protivnika kojima nikako ne polazi za rukom da ih omraze kod birača. Premda je Bandić mnogo gradskiji od Keruma, može se reći kako obojica izazivaju animozitet svojim kamenjarskim podrijetlom. Ali i kako se sjajno snalaze u velikim gadovima u kojima nemaju ni izdaleka premoćne takmace među fetivim Splićanima koji se nisu jučer skotrljali iz Dalmatinske zagore ili Hercegovine i pravim Zagrepčancima, čije obitelji u glavnom gradu, po nešto strožim i nešto blažim kriterijima, žive tri do pet generacija. Da u Zagrebu i Splitu ima takvih “gospodskih” političara, koji bi svoju gradsku izvornost ujedinili sa snošljivošću i zajedničkim gradskim jezikom s došljacima, Kerum i Bandić ne bi imali nikakve šanse. Nekoliko sam puta podsjećao kako je na prvim izborima Zagreb bio HDZ-ova utvrda, da je za njega glasovalo pola Zagrepčana, pa je pet posto Drage Prgometa u prvom krugu jedan od najvećih izbornih poraza te stranke, ako ne i najveći. Tko god u nedjelju pobijedio u dva najveća hrvatska grada, očito je da najjače stranke ne znaju biti ni dovoljno urbane niti imaju političke inteligencije u kojoj urbano i ruralno nije presudno pa da se nametnu biračima. A valjda je već vrijeme da se i u Splitu i u Zagrebu pojave političari kojima se u nastupima neće vidjeti iz kojeg su sela, ali ni koliko su generacija u gradovima i na čijim će suvremenim licima biti izbrisani tragovi plemenske skučenosti. Takvih gradonačelnika u samostalnoj Hrvatskoj nisu imali ni Zagreb ni Split, a kad se spomenu neka časna gradonačelnička imena iz tih dvaju gradova u prošlosti, čovjeku se učini kao da je riječ o nekom drugom svijetu u kojem su stolovale danas nedosezive veličine. I da se vratimo na preksutrašnji drugi krug izbora – tko će pobijediti? Ako u Splitu pobijedi Kerum, bit će to iznenađenje u usporedbi s vremenom u kojem je još bio izrazit njegov negativni imidž koji su godinama stvarali ljevičarski mediji. Ako u Zagrebu izgubi Bandić, i to će biti iznenađenje jer su u usporedbi s njegovima ulozi Anke Mrak-Taritaš jako oskudni. Bit će to bitka dviju izvjesnosti s dvjema neizvjesnostima, bitka kandidata koje Split i Zagreb dobro poznaju i kandidata koji, za razliku od svojih takmaca, nemaju čime jamčiti sretan ishod svojih mogućih mandata. Stoga će vjerojatno pobijediti i Bandić i Kerum, a koji izgubi može zaključiti da je građanima više dozlogrdio nego što očekuju od pobjednika. I da na kraju proričem: Kerum će u Splitu pobijediti s 53 prema 47, a Bandić u Zagrebu s 55 prema 45 posto glasova. Nemojte mi zamjeriti na ovoj proročkoj drskosti, kao što ni ja neću zamjeriti onima koje više zanima rezultat sutrašnjeg finala Lige prvaka Real – Juventus.
Prednost je Bandića i Keruma što su bliski svojim biračima i što ono dobro koje naprave ljudi mnogo neposrednije osjećaju