Fraze sadržajem svjedoče da se kandidati “bore” za sebe same

Pitam se smatraju li građani Zagreba da urbanističko-arhitektonske potrebe imaju prioritet nad stvarnim životnim potrebama. Da se svakom građaninu Zagreba omogući život kako dolikuje ljudskom biću; da se podigne standard života umirovljenicima, da se mlade koji su netom završili fakultet zaposli u struci za koju su se mukotrpno školovali; da se samohranim roditeljima omoguće stanovite beneficije nužne za život, odgoj i obrazovanje njihova podmlatka; da se investira u tehnologije neizostavne za edukaciju djece i odraslih s posebnim potrebama u skladu sa standardima najrazvijenijih zemalja u području obrazovanja i kulture u svijetu. Te potrebe ne nalazim u izbornom programu gospodina Bandića. Nasuprot tome, birače na lokalnim izborima nastoji se pridobiti retorikom u kojoj se “domoljublje” izjednačuje s “odnosom prema braniteljima”, uvjeravanjem kako smo država “solidarnosti i socijalne pravde”, samohvalom a conto poznavanja povijesti imena stanovitih zagrebačkih trgova (misli se na “Trg maršala Tita”) ili pak građane oduševljavati umijećima svojstvenima “kumrovečkoj školi”. To znači odašiljanje subliminalnih poruka putem fraza koje sadržajem svjedoče da se tî, koji se upravo sada u drugome krugu lokalnih izbora za izbor gradonačelnika grada Zagreba “bore” za prvenstvo, nisu zapravo maknuli od 1991., a sami o sebi govore kao o “normalnom (čovjeku, op. a.) koji govori o budućnosti”. Kako visokoobrazovani, akademski građanin drukčije može iščitavati izjave aktualnog gradonačelnika grada Zagreba, nego kao latentan čin manipulacije sviješću (potencijalnih) birača koristeći se pritom nemoćnosti hrvatskih medija, koji su na žalost potpali pod “posvemašnju skrbničku moć” (Alexis de Tocqueville, Charles Taylor) pojedinih politikanata i vladajućih struktura? Tu slobode (građanske i medijske) nema, a “osnova demokracije je sloboda” (Aristotel). Vlast u lokalnim (samo)upravama posljednjih je godina samo preslika vrhovne vlasti. Takva vlast ne da poprima forme “samosilništva” nego se upravo ravna prema tom “najgorem obliku vlasti”, čija su bitna obilježja kratkoročnost, strah od gubitka moći koji se nerijetko manifestira potrebom za okupljanjem raznih profila uhoda oko sebe. Tako da u konačnici takav oblik vladavine ne može a da se ne reducira na služenje pojedinim staleškim interesima koji posljedično potkopavaju građansku slogu, slobode i civilna prava. Željko Kerum nije Andri Krstuloviću Opari, nakon sučeljavanja rekao: “Hoćeš li kroše”, kako smo napisali, već “Hoćeš dat kroše”. Ispričavamo se. Nenamjerno smo izjavu krivo prenijeli. ..... U Večernjim listu od 1. lipnja na 10. stranici objavljen je pogrešan portret predsjednika uprave Lidla Hrvatska Borisa Lozića. Ispričavamo se čitateljima i Borisu Loziću na nenamjernoj pogreški.