IVAN ŠIMONOVIĆ Malim državama međunarodno je pravo jedini jamac suverene jednakosti s velikima

O sve glasnijim stavovima da bi Hrvatska trebala voditi suvereniju politiku, politiku ničim ograničenih nacionalnih interesa, svjetskom trendu za koji još nije dokazano ni da djeluje na primjeru velikih država u svijetu, a kamoli malih i mladih:

Ivan Šimonović, pomoćnik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i posebni savjetnik za odgovornost za pružanje zaštite, najviše je rangirani Hrvat u UN-u. U ponedjeljak, na Večernjakovoj konferenciji “Hrvatska kakvu trebamo”, govorio je (u osobno ime, ne uime glavnog tajnika UN-a) o tome kako se u svijetu događa zaokret od politike zasnovane na međunarodnom pravu i na univerzalnim vrijednostima prema politici ničim ograničenih nacionalnih interesa. Takav trend, smatra, ne odgovara ni Hrvatskoj ni svijetu.

Zašto?

Taj zaokret reakcija je na neke negativne učinke globalizacije: gubitak posla za određene društvene grupe, pojačane migracije, kušnja tradicionalnim vrijednostima i stilu života. Ni globalizacija nije samo zlato ni u svemu dobra za sve. Treba koristiti njezine prednosti: doprinos višoj produktivnosti, brži razvoj novog znanja i tehnologija, ali i nacionalnim se mjerama zaštititi od njezinih mana, pogotovo zaštititi one društvene grupe koje mogu biti posebno pogođene. Upravo je to brana da se strah od otvorenih društava razmaše i dovede do zatvaranja u nacionalne okvire, povremeno i uz ksenofobiju i autoritarne tendencije. Multilateralizam je kao odgovor na globalne izazove općenito dobar, a posebno za zemlje veličine Hrvatske. Bez međunarodne suradnje ni ne može se primjerice nositi s izazovima klimatskih problema ili održivog razvoja. Povećava se i vjerojatnost konflikata. Upravo međunarodno pravo, multilateralizam i ljudska prava najbolje štite male u odnosu na velike i slabe u odnosu na jake unutar pojedinih država. Čini mi se važnim da netko to tako elaborira u hrvatskoj javnosti jer i ovdje sve glasnije čujemo stavove da bi Hrvatska trebala voditi suvereniju politiku, upravo tako: politiku ničim ograničenih naci- onalnih interesa. Što kažete na takva razmišljanja, jesu li ona populizam, pokušaj priključivanja svjetskom trendu za koji još nije dokazano ni da djeluje na primjeru velikih država u svijetu, a kamoli malih i mladih, ili nešto treće? Hoću reći, jesu li takva razmišljanja, koja drže da više ne postoji politička utakmica između ljevice i desnice, već između globalista i suverenista, zapravo opasna? Kada velike države vode politiku ničim ograničenih nacionalnih interesa, onda su opasne. Kada je vode male države, onda rade protiv vlastitih interesa jer nemaju snage svoje interese nametnuti drugima, a gube zaštitu koje pružaju univerzalne vrijednosti i međunarodno pravo. Velike su države tada prijetnja drugima, a

Kada velike države vode politiku ničim ograničenih nacionalnih interesa, onda su opasne. Kada je vode male države, onda rade protiv vlastitih interesa jer nemaju snage svoje interese nametnuti drugima