Nedjelja 28. svibnja Titovo udbaško zlo jedino je nasljeđe koje nije mrtvo

Sve što je stvorio, mrtvo je i pokopano, pa ipak Tita svake godine slave u Kumrovcu. Mrtav mu je komunizam, Partija, bratstvo i jedinstvo, vlast radničke klase, mrtva mu je država, vojska u koju se najviše uzdao, i koja se prije nestanka posrbila i osramotila pokrenuvši strašan agresorski rat i doživjevši u njemu poraz. Kad biste ih pitali što slave, odgovorili bi samo s nekoliko “naj” kojima diktatora i zločinca uvijek časte. Nitko ih ne dira, ne zabranjuje njihove skupove, ne kažnjava veličanje zlotvora s ljestvice na kojoj su Hitler i Staljin. A štiti ga antifašizam, premda je bio stvorio državu koja je imala sustav pout fašističkog (jedna partija, jedan vođa, jedna istina, kult ličnosti, progoni i ubijanja političkih protivnika...). Ni u jednoj komunističkoj zemlji kao u Jugoslaviji zlo nije bilo tako zastrto prividom dobra. Paradoksalno je, premda je razumljivo, jer je tu rođen, jer je tu Kumrovec, što se Tita najviše slavi u Hrvatskoj, premda je u njoj imao najviše neprijatelja. A imao ih je zato što je Hvatska stara katolička država koja je jasnije od dugih razlikovala dobro od (komunističkog) zla i pripadala Zapadu. I nije toliko važno što se slavi u Kumrovcu, pogubno je što se titovsko udbaško zlo zadržalo u društvu kao jedino diktatorovo nasljeđe koje nije mrtvo. zato što je ljubavni užitak najveća intimnost, ljudi ga ostavljaju u skrovitosti i ne raznose pred tuđim očima i ušima. Performerica Vlasta Delimar, zvijezda moderne umjetnosti, jučer je u gostovanju u NU2 na HTV-u učinila suprotno, pokazala je da nije nikakva seksualna slobodarka nego ropkinja svoje strasti za ekshibicionizmom kojoj daje ime borba za prava žena, prava na orgazam i užitak koja im tobože nastoje uskratiti obitelj, Crkva, društvo. Istjerujući ga iz njegove skrovitosti u brbljavost na TV ekranu ona užitku oduzima najveću draž – draž intimnosti. Orgazam koji hoće da se vidi i čuje.