Povjerenstva su se raspadala, eksperti odradili tek pola posla

va odgoja i obrazovanja i bolje Hrvatske. Nije to posao za povjerenstva koja se sastaju utorkom u 15 sati. Takvim ritmom neće doći do promjena u odgoju i obrazovanju – kaže. Škola koja nam je potrebna da bismo prestali proizvoditi generacije jeftine radne snage škola je koja učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i ostalim djelatnicima odgojno-obrazovnih ustanova osigurava osnaživanje uloge i jačanje profesionalnosti, veću autonomiju, kreativniji rad, smanjenje administrativnih obveza, motivirane učenike i smanjivanje vanjskih pritisaka. – Ista bi ta škola roditeljima omogućila veću uključenost u obrazovanje djece i život vrtića i škole, dala jasno iskazana očekivanja, ponudila objektivnije ocjenjivanje i vrednovanje, uputila smislene i češće povratne informacije o postignućima njihove djece. Društvu bi osigurala osnovu za aktivno, odgovorno i konstruktivno djelovanje djece u različitim zajednicama, gospodarstvu omogućila veću povezanost s odgojno-obrazovnim sustavom i osnovu za konkurentnost. Takva škola postavljena je strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije i cjelovitom kurikularnom reformom – kazao je Jokić. Da je škola je odgojno-obrazovna institucija koja treba poticati djecu na kritičko promatranje svijeta i podučiti ih raznim temama da kasnije mogu birati profesiju prema svojim afinitetima, smatra Tomislav Kevo iz Mreže mladih Hrvatske, saveza koji okuplja više od 60 nevladinih udruga mladih . – Škole ne bi trebalo promatrati kao tvornice ili inkubatore informatičara na konto kojih će Hrvatska postati bogata kao Švicarska, već škole trebaju pripremiti osobe koje su sposobne usvajati nove vještine, da su informatički pismene, s razvijenim komunikacijskim vještinama, koje su već tijekom školovanja odradile neku vrstu prakse i imale doticaja s tržištem rada – kaže Kevo. U školi se trebaju odgajati i politički pismeni, ekološki osviješteni i učenici koji će naučiti poštovati demokratske vrijednosti. – Nisam siguran da bismo htjeli biti društvo informatičara i kemičara koji imaju profašističke sklonosti ili pak ne mare za ljudska prava i prava manjina – zaključuje Kevo, inače voditelj projekata i suradnik na programu “Prava mladih”. Jedini ispravan put za konačnu provedbu reforme obrazovanja jest da je se prepusti stručnjacima. – To znači da je vode osobe koje imaju znanja o obrazovnim politikama ili radu u školama, da se javno vide njihove prijave, životopisi i akcijski planovi te da se obznanjuju odluke što jednu osobu čini kompetentnijom od druge – kaže. Kao predstavnik Mreže mladih, kojih se reforma jedino tiče, poručuje da je nužno učenicima osigurati fleksibilnost na način da se u što većoj mjeri pokušaju zadovoljiti njihovi interesi i sposobnosti. A učenici koji danas upisuju osnovnu školu na tržištu rada bit će i za 60 godina, kakvi će tada poslovi postojati, danas nitko ne može ni pretpostaviti. Upravo zato jedna od temeljnih postavki novog nacionalnog kurikuluma međupredmetnih tema jest i učiti kako učiti, poručio je to Vedran Mornar, bivši ministar obrazovanja. Znanje, solidarnost, identitet, odgovornost, integritet, zdravlje i poduzetnost, uz moderne međupredmetne teme: osobni i socijalni razvoj, zdravlje, održivi razvoj, poduzetništvo, uporaba IKT-a, građanski odgoj i obrazovanje vrijednosti su bez kojih učenici više ne mogu napuštati obrazovne ustanove.

Glumljenih devet godina

– Naši učenici trebali su učiti prvenstveno na rješavanju problema i identificiranju uzročno-posljedičnih veza. Puno je manje važno znati što se i kada dogodilo, nego zašto se to dogodilo. Sve to uz izdašnu pomoć informacijske i komunikacijske tehnologije, igrifikaciju učenja, interaktivne digitalne obrazovne sadržaje te objektivno hibridno vrednovanje ishoda učenja u kojem u zaključivanju ocjene sudjeluju i subjektivno mišljenje nastavnika i objektivan vanjski vrednovani test – odgovor je Mornara na pitanje kako učiti. Dapače, zagovornik je devetogodišnje osnovne škole, o kojoj se nova ekspertna skupina tek mora izjasniti iako se upravo devet razreda predviđa i u nacrtu prijedloga akcijskog plana. – Zagovornik sam devetogodišnje osnovne škole, i to ne odglumljene devetogodišnje škole kroz obveznu predškolu, što se danas, usprkos strategiji, uporno pokušava predložiti. Do 1900. godine količina znanja u svijetu udvostručavala se svakih sto godina, danas svakih 12 mjeseci, neki smatraju da će to vrijeme uskoro pasti na 12 sati. Elementarnu pismenost danas čini puno više od sposobnosti čitanja i pisanja, danas su tu informatička, građanska, poduzetnička, financijska pismenost. Nije mi jasno kako se to sve može usvojiti u istom trajanju obvezne škole kao nekada – kazao je Mornar. On i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dijele mišljenje: ideološkim predmetima nije mjesto u školama – točnije oni bi učenicima trebali biti ponuđeni na izbor. – Slažem se sa stavom predsjednice. Doduše, vjeronauk je i danas izborni predmet iako ga, prvenstveno zbog nedostatka kvalitetne alternative, ponekad i zbog osjećaja pripadnosti grupi i sredini, upisuje većina učenika. A mislim da ponegdje postoje i pritisci tipa „ako ne ideš na vjeronauk, ništa od sakramenata“. To će se teško promijeniti zbog međudržavnih ugovora koje smo potpisali, no i iz redova Katoličke crkve čuo razmišljanja da bi bilo bolje da se vjeronauk vrati crkvi. Međutim, nisam siguran hoće li reforma krenuti u tome smjeru, s obzirom na neke od stavova što smo ih čuli od nekih koji će voditi kurikularnu reformu – kazao je Mornar. Otezanjem i lutanjem u provedbi kurikularne reforme gubimo dragocjeno vrijeme i izravno ugrožavamo našu budućnost, upozorio je Neven Budak, SDP-ov strateg za obrazovanje, znanost i tehnologiju. – Hrvatskoj trebaju ljudi koji su poduzetni, inovativni, kreativni, marljivi, educirani, odgovorni, etični, prilagodljivi promjenama na tržištu rada i u susretu s novim tehnologijama, otvoreni, empatični, zadovoljni. Nikada svi neće biti takvi, niti odgojno-obrazovni sustav sam po sebi može postići da takvi budu, ali je to cilj kojem trebamo težiti. I kao učitelji, i kao roditelji, i kao građani – kazao je Budak. Naglasio je da se Posebno stručno povjerenstvo na čijem je čelu Dijana Vican pri izradi akcijskog plana nije dosljedno držalo strategije, već su ciljeve i mjere drugačije definirali. – Neshvatljivo je da si je povjerenstvo uzelo za pravo mijenjati strategiju koju je donio Hrvatski sabor. To je još jedan dokaz da voditeljica povjerenstva ne razumije posao koji joj je povjeren, ali da ga, nažalost, ne razumiju ni bivši ministri, državni tajnici i pomoćnici koji su članovi povjerenstva – kaže Budak. Za njega nema dvojbe: potrebna nam je škola koja će učenicima usaditi vrijednosti demokratskog, tolerantnog društva, a učenike strukovnih zanimanja naučiti raditi, no da bi se do toga došlo, Vlada mora razriješiti ministra Pavu Barišića i Posebno stručno povjerenstvo te krenuti Osnivanje povjerenstva i vijeća, a onda i brojna imenovanja zbunjuju građane. Sva su se povjerenstva u godinu dana raspala – ili su polovična ili su članovi dali ostavku. Tako je hijerarhijski prvo Posebno stručno povjerenstvo na čijem je čelu Dijana Vican. To povjerenstvo bilo je dužno imenovati članove ekspertne radne skupine i voditelja koji će raditi na kurikulima. Izabrali su Jasminku Buljan Culej i zbog izbora izgubili jednog člana koji je podnio ostavku. A posao u ekspertnoj skupini odradili su polovično – od ukupno 12 oni su imenovali sedam članova i voditeljicu. Za pet članova ponovili su javni natječaj. Zakompliciralo se dodatno kada su novinari otkrili da jedan od sedmero izabranih ne zadovoljava uvjete za rad u ekspertnoj skupini. Iz Ministarstva još nema potvrde o tome hoće li se i za to mjesto ponoviti javni natječaj. ponovno. – Nisu učinili ništa da se postigne nacionalni konsenzus koji je nužan za provedbu reforme – kazao je Budak. Za smanjenje opsega znanja i osposobljenost učenika za snalaženje u svijetu koji se mijenja, oboružani temeljnim znanjima i kompetencijama, zalaže se i Lidija Blagojević, gimnazijska profesorica matematike i informatike koja je koordinirala tim profesora okupljenih oko udruge U ime obitelji u raspravi o reformi kurikula. – Učenike treba motivirati, zainteresirati za nastavu, smanjiti opseg znanja, a naučene sadržaje svladati na razini primjene, evaluacije, analize i sinteze. Nastava nam je još uvijek u prevelikom postotku predavačka, a učenje na razini reprodukcije u vječnom zatvorenom krugu: nabubaj, odgovaraj za ocjenu, zaboravi! To je ono što želimo promijeniti, želimo kvalitetno i primjenjivo obrazovane mlade ljude, motivirane za daljnje učenje. Potrebno je poticanje izvrsnosti nastavnika da se u prosvjeti ne završava negativnom selekcijom, nego da se najbolji učenici upisuju na nastavničke fakultete – poručuje L. Blagojević. Uz ministra i Dijanu Vican, ona je jedna od onih koji smatraju da je izbor Jasminke Buljan Culej za voditeljicu odličan izbor.

Treba dobro razmisliti

– Jasminka Buljan Culej prava je osoba za voditelja reforme jer je dugogodišnja zaposlenica Nacionalnog centra za vrednovanje obrazovanja gdje se bavila upravo analizom i vrednovanjem obrazovnog sustava, a prije toga je bila nastavnik praktičar direktno u nastavnom procesu. Postoje dokumenti iz nekih nastavnih predmeta, koji predstavljaju napredak u odnosu na postojeće kurikule, oko kojih je struka suglasna, i nema razloga da se oni ne implementiraju u praksi. Nema razloga da se ne poboljša ono što je već sada moguće poboljšati. Što se tiče međupredmetnih tema, potrebno je napraviti široku javnu raspravu zašto su odabrane upravo te teme, a ne neke druge, i dobro razmisliti treba li svim tim temama pretrpavati ionako pretrpane nastavne sadržaje i nepotrebno birokratizirati nastavni proces, posebno ako su ti sadržaji već zastupljeni u postojećim nastavnim predmetima – zaključuje L. Blagojević. I dok svi oni imaju vizije, građani reformu provode – zviždaljkama i transparentima.

‘Škole ne smiju biti tvornice informatičara preko kojih ćemo postati bogati kao Švicarska. Želimo li biti društvo kemičara i informatičara koji imaju profašističke stavove?!’