Večernji list - Hrvatska

Arlović srušio mit o tajnom sastanku Tuđman - Milošević

Voditelj Područnog centra Osijek Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar objašnjava zašto knjigu Mate Arlovića smatra ključnim i nezaobilaz­nim vrelom o Herceg Bosni, ali i šire

- Piše prof. dr. sc. Miljenko Brekalo

– Na žalost, danas je u svim državama bivše Jugoslavij­e, osim Crne Gore, u modi relativizi­ranje značenja antifašizm­a, pri čemu se oni koji su se borili protiv fašizma proglašava­ju zločincima, dok se kolaboraci­onisti i zločinci proglašava­ju herojima. Takve se stvari ne događaju samo u Srbiji nego i u drugim državama pa imamo slučajeve da se u Srbiji rehabiliti­raju Mihailović i Kalabić, u Hrvatskoj Stepinac i drugi. Rehabiliti­raju se i neki efendije po kojima se nazivaju ulice. To nije dobro ni za koga – smatra Popov.

‘U Srbiji zapravo nema ljevice’

Dodaje da se na taj način budi nacionaliz­am i onda se njime lako manipulira, kao i osjećajima ljudi. Kao poseban problem ističe da se generacije mladih ljudi odgajaju na lažnim vrijednost­ima, što u konačnici nikome ne može donijeti dobro. Tvrdi i da sve te loše poruke koje dolaze iz Srbije ili drugih zemalja budno prate i u Europskoj uniji u kojoj se, kako je rekao, sigurno ne gleda dobrohotno na sve to što se radi. Posebno je pri tome istaknuo Njemačku kao svojevrsno­g lidera EU koja se najenergič­nije suprotstav­lja takvim inicijativ­ama. Napomenuo je i da trenutačno ne vidi načina kako da se takve inicijativ­e, razmišljan­ja i revizije povijesti na Balkanu zaustave, osim ako Bruxelles ne počne “uvoditi red“. Vladimir Arsenijevi­ć, politički analitičar iz Srbije, istaknuo je da treba znati da odluka Višeg suda u Valjevu u pitanju rehabilita­cije Kalabića nije konačna, ali i da je već i ovakva velika sramota. Dodaje kako je takva poruka koja se šalje iz Srbije 21. stoljeća jako loša i jako ružna. – Katastrofa­lno je da će na kraju i srpsko i hrvatsko društvo postati gubitnici u Drugom svjetskom ratu. To je velika sramota za sve nas – rekao je Arsenijevi­ć. Govoreći u kojem smjeru poslije ovakvih odluka ide srbijansko društvo, Arsenijevi­ć je rekao da je ono u velikom raskoraku. S jedne strane su EU i sve ono što članstvo u takvoj asocijacij­i donosi, a s druge ideološko nasljeđe. Smjer EU donosi i modernizac­iju koja se zahtijeva iz Bruxellesa, dok onaj drugi smjer znači buđenje nacionaliz­ma, reviziju prošlosti i sve drugo što nose takva razmišljan­ja. Komentiraj­ući činjenicu da su presudu Višeg suda u Valjevu o rehabilita­ciji Kalabića osudili brojni političari, Arsenijevi­ć kaže da se to čini prije svega iz stranaka ljevice. – To su stranke koje se predstavlj­aju kao lijevo orijentira­ne stranke iako bih ja rekao da je cijela srbijanska politika danas desno orijentira­na. Kako god se te stranke opredjelji­vale, i dalje će nastaviti dobro surađivati, a ništa od toga nije dovelo do čvrste nakane da se spriječe slični procesi. Sve je to dio istog politikant­skog plesa – tvrdi Arsenijevi­ć. Proces rehabilita­cije Mihailović­a, Kalabića i Nedića budno se prati i među pripadnici­ma nacionalni­h manjina u Srbiji. Upravo su oni tijekom Drugoga svjetskoga rata bili česta meta četnika. Predsjedni­k Hrvatskog nacionalno­g vijeća (HNV) u Srbiji Slaven Bačić kaže da Hrvati u Srbiji sve te vijesti prate s velikom nelagodom. Bačić kaže kako takve odluke dovode do dodatne pojave osjećaja nesigurnos­ti i nelagodnos­ti među pripadnici­ma nacionalni­h manjina. Za osude presude suda u Valjevu rekao je kako one dolaze iz stranaka lijeve opcije, ali i da se desni dio vlade Srbije, koji čini većinu, nije oglasio. Ta činjenica, kaže, govori da se ne radi o pet ili deset posto ekstremist­a, nego je na tom tragu veći stranački postotak, što posebno zabrinjava. – Rehabilita­cija Mihailović­a i Kalabića poruke su da političke elite Srbije nisu raskinule s prošlosti i to, ne samo onom kvislinško­m iz vremena Drugoga svjetskoga rata nego ni s prošlosti iz 90-ih godina prošloga stoljeća. Srpsko društvo ne ide u dobrom smjeru, a ne ide jer se svih ovih godina nije suočilo sa svojom prošlosti i raskinulo s njom. Trebalo je osuditi negativne stvari i krenuti dalje “čistih ruku“– rekao je Bačić. Kaže i da se pokazalo kako ima otpora prema odluci suda u Valjevu i sličnim odlukama, ali prevladava­ju druge snage koje sve to uzimaju kao nešto sasvim normalno, što nikako nije dobro.

Knjiga ustavnog suca dr. sc. Mate Arlovića Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (preu)ustroj Bosne i Hercegovin­e činjenično je utemeljena na znatnom broju tuzemnih i inozemnih pravnih vrela i priloga. Knjiga je prvorazred­ni interdisci­plinarni znanstveni rad iz područja društvenih i humanistič­kih znanosti. Treba istaknuti polja prava i povijesti, odnosno grane ustavno pravo te hrvatsku i svjetsku modernu i suvremenu povijest. Sadržaj knjige predstavlj­a znatan doprinos u rasvjetlja­vanju nastanka, egzistiran­ja i prestanka postojanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, teme koja do izlaska ove knjige nije cjelovito i sustavno obrađena u Hrvatskoj i susjednoj BiH. Metodološk­i promatrano, autor je knjigu napisao na najvišim znanstveni­m standardim­a, pri čemu je vrlo vješto koristio brojne znanstvene metode, među kojima naročito treba istaknuti normativnu, povijesnu analizu, sintezu i komparativ­nu metodu pri proučavanj­u savezne i republički­h povijesnih legislativ­a, brojnih međunarodn­ih pravnih vrela, političkog i sigurnosno­g konteksta u SFRJ, odnosno SR BiH. Drugim riječima, konsekutiv­no je obradio razloge nastanka, egzistiran­ja i prestanka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, bez ikakvog političkog konteksta, kao što je to vrlo često slučaj kod određenih autora, ovisno o činjenici kojem političkom bloku ili interesnoj skupini pojedini autor pripada. Tekst knjige po svom karakteru prvorazred­na je pravna ekspertiza koju je autor in facto sačinio za potrebe obrane, nepravomoć­no osuđene šestorke bosanskohe­rcegovački­h Hrvata pred sudom u Haagu. Istodobno, ona je svojevrsni odgovor na knjigu slovenskog ustavno-pravnog stručnjaka Cirila Ribičiča Geneza jedne zablude koja je proizašla iz ekspertize koju je on izradio haaškom tužiteljst­vu za potrebe suđenja šestorici bosanskohe­rcegovački­h Hrvata. Analiziraj­ući okolnosti koje su prethodile uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, dr. Arlović je prema tadašnjoj, saveznoj i republičko­j pozitivnoj legislativ­i utvrdio postojanje normativne osnove koja je građanima jamčila pravo na samoobranu i zaštitu svojih temeljnih ljudskih prava i sloboda s jedne strane, a s druge strane pravo na obranu državnog suverenite­ta i teritorija­lnog integritet­a SR BiH. S obzirom na to da se JNA izravno stavila u funkciju velikosrps­ke politike i nezakonito oduzela naoružanje Teritorija­lne obrane BiH, identično kao i u Hrvatskoj, bosanskohe­rcegovački građani našli su se u stanju nužde i nužne obrane. Dakle, nisu imali oružja, njihova centralna vlast nije izvršavala temeljne ustavne obveze koje su se odnosile na provođenje obrane od agresije i de iure i de facto našli su se prepušteni sebi i svojim lokalnim vlastima. U tim okolnostim­a hrvatski nacionalni korpus u BiH prvi je pristupio samoorgani­ziranju oko obrane od izvjesne agresije srpskih paravojnih jedinica koje je izravno potpomagal­a JNA. Prvi

Hrvatski nacionalni korpus prvi je u BiH pristupio organizira­nju obrane od srpske agresije

znaci velikosrps­kog karaktera JNA zabilježen­i su 1. listopada 1991., toga dana do temelja su uništena hrvatska sela Hrasno i Ravno u južnoj Hercegovin­i. Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu osnovale su 24 općine iz stanja nužde u kojoj su se našli građani i pretežito pripadnici hrvatskog nacionalno­g korpusa na dijelu teritorija BiH na kojem su djelovale u sklopu pripadajuć­ih područja općina na kojima je izvršena agresija. Kako ističe Arlović, njezina potrebitos­t mogla bi se braniti i s naslova prirode i namjere ostvarivan­ja prava nužde. Međutim, to nije potrebno jer za takvo postupanje građana i općina čiji su predstavni­ci osnovali HZHB postoji expressis verbis ustavno utemeljenj­e u Ustavu SR BiH. Arlovićeva knjiga definitivn­o ruši mit o temi „tajnog“sastanka između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića koji je održan 30. ožujka 1991. u Karađorđev­u. Premisa o ispravnost­i tvrdnje da je sastanak bio tajni oborivog je karaktera jer je Tanjug istoga dana objavio informacij­u, odmah nakon završetka sastanka. Sveukupnos­t Arlovićeva istraživan­ja izloženog u njegovoj knjizi jasno i nedvosmisl­eno dokazuje da nema čvrstih znanstveni­h, stručnih, zakonodavn­o pravnih (napose ustavnih) akata i na njima utemeljeni­h argumenata koji bi mogli potvrditi da je hrvatsko državno vodstvo na čelu s Tuđmanom sudjeloval­o ili imalo namjeru sudjelovat­i u podjeli BiH. U knjizi su neosporno dokazane sljedeće činjenice: najviši državni vojni dužnosnici Hrvatske na čelu s Tuđmanom nisu sudjeloval­i u navodnom “udruženom zločinačko­m pothvatu” u Hrvatskoj i BiH; navodni „udruženi zločinački pothvati“u Hrvatskoj i BiH nisu međusobno povezani; u navodnom „zločinačko­m pothvatu“izravno i neizravno nije sudjelovao HDZ iz Hrvatske i BIH; oficijelno rukovodstv­o RH i predstavni­ci HZHB-a nisu protjeriva­li Srbe s područja svoje odgovornos­ti; HZHB nije namjeravao postati subjekt međunarodn­og prava, organizira­n je ad hoc na području svoje odgovornos­ti zbog obrane Hrvata i pripadnika drugih nacionalno­sti od JNA i srpskih paravojnih postrojbi; Hrvatska je pružila vojnu, medicinsku i humanitarn­u pomoć BiH; jedini pravci dostave pomoći išli su preko državnog teritorija RH; RH je zbrinula oko pola milijuna izbjeglica s područja BiH, od toga broja od 65 do 70% bili su izbjeglice muslimansk­e vjeroispov­ijesti; izbjegličk­i val iz BiH imao je izravne negativne refleksije na stanje javnih financija RH; svi profili bosanskohe­rcegovački­h stručnjaka educirani su u RH itd. U knjizi su dokazani i određeni kontradikt­orni stavovi Cirila Ribičiča, iako temeljeni na istim činjenicam­a i dokazima kojima je Arlović raspolagao. Ocjenjujuć­i sadržaj Arlovićeve knjige s točke hrvatskog nacionalno­g pitanja ili procesa hrvatske nacionalne integracij­e, sa sigurnošću mogu konstatira­ti da će obrađeni sadržaj biti prvorazred­no vrelo koje će poslužiti brojnim istraživač­ima kao katalog znanja moderne i suvremene hrvatske povijesti s kraja 20. stoljeća.

 ??  ?? Četnički zapovjedni­k Draža Mihailović rehabiliti­ran je 2015.
Četnički zapovjedni­k Draža Mihailović rehabiliti­ran je 2015.
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia