Postali smo represivni aparat
Mi smo između čekića i nakovnja. Čekić je država i njezini nedostatni resursi, a nakovanj korisnici socijalne podrške i pomoći, a to ostavlja i koban trag na nama
U nas je 486 tisuća ljudi s raznim pravima iz sustava socijalne skrbi, a broj obitelji u problemima raste. Ne prati ih i rast broja stručnjaka Neovisno o inspekcijskom nadzoru resornog ministarstva nad pulskim Centrom za socijalnu skrb, pokrenutom nakon ubojstva trogodišnjeg Denisa Pašića, Hrvatska komora socijalnih radnika idućih će dana ondje provesti stručni nadzor nad radom socijalnih radnika. Ako utvrde propuste u postupanju u slučaju obitelji Pašić, uslijedit će prijava disciplinskom sudu Komore, potvrdio nam je predsjednik Komore socijalnih radnika Antun Ilijaš. Javnost i struka traže odgovore.
Trogodišnjak sam u parku
Dijete je ubijeno, majka je u zatvoru, a koliko je iz obiteljske anamneze Chiare Pašić znao pulski centar, tek treba utvrditi. – Kad se korisnica pojavi samo jednom godišnje da bi primila jednokratnu naknadu, socijalni radnik nema saznanja o nekompetentnom roditeljstvu i moguće je da sustavu promakne roditeljsko zanemarivanje. Ako je saznanje postojalo, a ništa se nije poduzelo, onda je to težak propust – govori socijalna radnica Nela Pamuković, predstavnica nedavno osnovanog Povjerenstva za odnose s javnošću Komore. Za one koji su poznavali obitelj bilo je indicija da se o dječačiću koji je u četvrtak pokopan nije primjereno skrbilo. S netom navršene tri godine u parku se igrao sam, a njegov su plač susjedi često slušali. Premda su se nakon tragedije društvene mreže usijale od bijesa, građani vrlo rijetko prijavljuju sumnju na zanemarivanje i zlostavljanje djece. – Ako netko prijavi, inzistira na anonimnosti. Dužni smo provjeriti svaku, a od malobrojnih prijava samo 20-ak posto pokaže ih se opravdanima. Ali bolje je da ih se devet pokaže neopravdanima, nego da nam jedan stvarni slučaj nasilja prođe ispod radara – ističe Ilijaš. No liječnici, patronažne sestre, škole, vrtići, sve institucije u kojima dijete boravi, dužne su prijaviti takvu sumnju, a njih onda istražuje policija. Socijalni radnici ispituju okolnosti i poduzimaju mjere u interesu zaštite djece. Odvjetništvo zaključuje ima li elemenata za prekršajnu ili kaznenu prijavu, a sud donosi konačnu odluku. Stručni nadzor koji Komora najavljuje predviđa i usporedbu stvarnog stanja uvjeta rada na terenu s onim što je pravilnikom propisano. A nerazmjeri između teorije i prakse veliki su. U Hrvatskoj je 486 tisuća osoba s raznim pravima iz sustava socijalne skrbi, što treba množiti s brojem članova obitelji. Broj siromašnih i obitelji s problemima raste. U sustavu nedostaje najmanje 370 stručnih radnika da bi radili prema pravilniku koji propisuje točno određeni broj korisnika na broj službenika. Prije tri godine nedostajalo ih je 520, a onda su se obiteljski centri spojili s centrima za socijalnu skrb. Tako poslove novčanih naknada za 250 korisnika godišnje obavlja jedan socijalni radnik i pola pravnika, a odjel za djecu, mlade i obitelj ima jednog i pol socijalnog radnika, jednog pravnika, psihologa, socijalnog pedagoga i pola rehabilitatora za stotinu obitelji. – Mjerili smo prosječno vrijeme rada s jednim korisnikom u odjelu novčanih naknada jednog centra s obzirom na broj njihovih ulazaka. Riječ je o šest minuta. Upravo taj podatak govori u prilog tome da socijalni radnik na novčanim naknadama nema vremena ulaziti u kompletnu obiteljsku problematiku – upozorava N. Pamuković. Radnici CZSS-a imaju ukupno više od 150 javnih ovlasti. Temeljni zakoni po kojima rade, Obiteljski i Zakon o socijalnoj skrbi, u posljednjih nekoliko godina učestalo su se mijenjali, a svaki se put oni koji ih mijenjaju ogluše na glas struke. Za posljedicu, ista ta struka 70 posto radnog vremena troši na “papirologiju”.
Problematična štednja države
U sustavu nedostaje najmanje 370 stručnih radnika da bi radili prema pravilnicima
– Školujemo se za pomagača kojem je korisnik u fokusu, čiji interes trebamo zastupati, a onda radimo posao kontrolora. To nije ideja socijalnog rada. Dodijeljena nam je uloga represivnog aparata koju ne bismo smjeli imati – upozorava Ilijaš. Štednja države na ovom sustavu vidljiva je na svakom koraku. Sama priroda posla donosi izrazit stres i onda kada bi se obavljao u najboljim uvjetima, a zbog problema nezaposlenosti i socijalne deprivacije pritisci na socijalne službe sve su veći i njihovi kapaciteti sve iscrpljeniji. Incidenti su redovita pojava, a zabilježeno je i ubojstvo socijalnog radnika. – U slučajevima kojima se bavimo jedna strana uvijek gubi. Često bude ljutnje, prijetnji, verbalnih i fizičkih napada, jer ljudi ne razumiju da su socijalni radnici stalno između čekića i nakovnja. Čekić je država i njezini nedostatni resursi, a nakovanj korisnici – tumači socijalna radnica. Sve skupa ostavlja traga na zdravlje pa struka bilježi velik broj kroničnih oboljenja i karcinoma. Posljednji smrtni slučaj onaj je varaždinske socijalne radnice zaposlene na poslovima maloljetničke delinkvencije i nasilja u obitelji u policiji. Podlegla je pritisku na poslu i digla ruku na sebe.
Prosječno je vrijeme rada s korisnikom u odjelu novčanih naknada 6 minuta