Oni su inspirirali Tolkiena za vilenjake
Euroazijski Avari (poznati i pod imenom Obri) nomadski su narod podrijetlom iz središnje Azije, a uz njih postoji i druga grupa – kavkaski Avari, žitelji današnjeg Dagestana. Prema kineskim izvorima, oko 400. godine osnovan je savez plemena Dzut – Dzut, najvjerojatnije među Ujgurima koje su u Bizantu nazivali Ogorima. Ovladali su zemljom hunskog plemena Sabira otkuda se jedna grupa oko 460. godine pokrenula prema Kaspijskom i Crnom moru. Tada se prvi put pojavljuje ime Avari u europskoj povijesti. Avari se ponovno pojavljuju 557. godine kada nude pomoć Bizantu u borbi protiv drugih barbarskih plemena. Car Justinijan ih plaća za borbu protiv Bugara koji su učestalo upadali u bizantske teritorije. Pošto pobjeđuju Bugare na rijeci Donu, prodiru na ušće rijeke Dunav, gdje podčinjavaju sebi Slavene. Bajan, osnivač avarske države, 567. godine prelazi Karpate i u savezu s Langobardima uništava Gepide i zauzima područja istočno od Dunava. Kada su Langobardi napustili Panoniju, Avari ostaju jedini gospodari ovog područja i šire svoju vlast prema Dalmaciji, ali i prema Češkoj i Alpama. Iako su bilo malobrojni, vrlo su brzo podčinili sva slavenska plemena koja su se tu našla. Uz povremene upade u Furlaniju i u Franačku Državu, Avari su uglavnom najveći problem predstavljali Bizantu, pa su pod Bajanom ovladali bizantskim uporištima u Panoniji, Sirmijem i Singidunumom, a učestalo su upadali preko starih rimskih putova i u Dalmaciju. Njihov najveći pothvat je bio neuspjeli napad na Carigrad 626. godine, u kojem su, osim Avara, sudjelovali i Slaveni i Gepidi, nakon čega su pobijeđeni s velikim gubicima. Porazom kod Carigrada i počinje prestanak njihove moći, ali se u Panoniji uspijevaju sačuvati još dva iduća stoljeća, sve do 796. godine kada Karlo Veliki ulazi u Panoniju i uništava Avare, koji poslije toga i zauvijek nestaju. Avari su bili organizirani po rodovima i plemenima na čijem su se čelu nalazili tarhani. Na čelu više rodova i plemena nalazio se kagan, a u ratnim pohodima uz njega je postojao još i jugur, kao prvi zapovjednik. Avari su imali brze konje i bili su odlični jahači, a povijest književnosti bilježi kako su oni poslužili kao inspiracija Tolkienu za vilenjake u remekdjelu “Gospodar
prstena”.