Nitko novinama nije posvećivao toliko pažnje kao Pavelićev režim

Nova knjiga Mediji i promidžba u NDH opisuje narav ustaške propagande

Ustaški je režim ukinuo sve dotadašnje medije te uspostavio mrežu novih oblikovanih kao sredstva ostvarenja svojih ciljeva zoran.vitas@vecernji.net U samo 300 primjeraka izdao je Hrvatski institut za povijest u sklopu svoje Biblioteke Hrvatska povjesnica knjigu Mediji i promidžba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Čak i za povjesničara po struci kao što je to autor knjige dr. sc. Mario Jareb neobično je to temeljito djelo. Na gotovo tisuću stranica otkrivamo na koji je način funkcionirao medijsko-propagandni aparat propale ustaške države. A on je bio, kako svjedoči ovo iznimno bogato ilustrirano izdanje, vrlo ambiciozan. Nikada do tada, kaže autor, nije nijedna državna tvorevina na ovom prostoru toliko pozornosti posvećivala medijima. Cilj se može pretpostaviti: promicanje ideje i ciljeva vlasti i ustaškog pokreta te suzbijanje njima nepoćudnih ili neprijateljskih djelovanja. I to od prvog dana. Ustaški je režim ukinuo sve dotadašnje medije te uspostavio mrežu novih, koji su bili sredstva ostvarenja njihovih ciljeva. Jasno je da takvi mediji nisu mogli imati slobode, pogotovo zato što su neprestano bili pod kontrolom jednog državnog tijela bez obzira na to što je ono više puta mijenjalo ime. U takvim okolnostima gubi se i linija razdvajanja između listova namijenjenih članstvu ustaškog pokreta te onih za širu čitalačku populaciju. No da su mediji dobar učitelj povijesti, svjedoči i primjer Hrvatskog domobrana. Taj je list bio glavno vojno glasilo koje ni u jednom svojem broju nije propuštalo isticati Slavka Kvaternika kao čuvara NDH iz čega se dala iščitati i svojevrsna konkurencija Anti Paveliću. Nakon njihova razlaza Kvaternik nestaje sa stranica lista kao da ga nikada nije ni bilo.

Nestanak Kvaternika

Mediji su u NDH imali izuzetno veliku nakladu, najveći list, Hrvatski narod, prodavao se u 55.000 primjeraka po broju. S druge strane izdanja Naklade Europa prodavala su se po cijeloj Europi, ne samo u zemljama Trećeg Reicha. Hrvatsko novinarsko društvo postojalo je i tada, no služilo je samo da bi se uspostavio strogi nadzor nad članovima. Kakav je sadržaj bio, ne treba pogađati. Rimski ugovori opravdavaju se nikad većom “Poglavnikovom Hrvatskom”, Židovi su upravljači triju navodnih velikih opasnosti za male narode: kapitalizma, slobodnog zidarstva i boljševizma. Nakon teških progona Srba promovira se nova i prihvatljiva Pravoslavna crkva, dok se SPC i dalje prikazuje kao zla pojava. Jasno je da o zločinima snaga NDH nema riječi, ali apostrofiraju se zločini suparničkih snaga. Hrvate koji prelaze partizanima predstavlja se zavedenima i manjinom.

Islam uz bok katoličanstvu

Zanimljivo, vjera zadržava svoj status u medijima, ali se uz katoličanstvo u jednakoj mjeri zastupa i islam. Također, nepoželjno je isticanje regionalne pripadnosti, jedino se Bosna i Hercegovina ističe središnjim područjem nove države. U NDH najviše je profitirao radio čiju je mrežu režim nastojao što više ojačati gledajući ga kao vrlo efikasno sredstvo promidžbe. Film doživljava pravi procvat pa iz praktično nepostojeće proizvodnje nastaje cijeli opus, normalno, namijenjen režimskoj propagandi.

Hrvatsko novinarsko društvo služilo je tek strogom nadzoru svojih članova

Mario Jareb isporučio je neobično temeljit pregled medijske scene NDH, tiskan u samo 300 primjeraka

ARHIVA HIP Izlazila su brojna izdanja za ustaše i njihove simpatizere, ali i za “običan narod”