Čupić: Nema veće sreće od trenutka kada dobiješ dijete
Lino Červar potvrdio je da se Ivan Čupić vraća u dres hrvatske reprezentacije
Trener nas je odveo na večeru, ali prava fešta bila je u Skoplju. Lijepo je da smo makedonskom narodu malo uljepšali život – kaže Čupić Što bi bio rukomet da nije Hrvata… Luka Cindrić u posljednjim je sekundama odveo makedonski Vardar u finale, a Ivan Čupić u zadnjim je trenucima zakucao za titulu klupskog prvaka Europe, Vardaru i Makedoniji prva u povijesti, Čupiću već druga zaredom. Nevjerica na licima PSGovih igrača, ludilo na tribinama, u novinarskim ložama, na ulicama Skoplja i pred malim ekranima obožavatelja rukometa diljem jugoistočne Europe. – Odlično, osjećam se odlično! Kroz glavu mi je prošlo sve, a opet ne prođe ti puno. Znao sam samo da smo osvojili Ligu prvaka – kazao je još pod dojmom Ivan Čupić pri povratku za Skoplje. – Mi ne razmišljamo je li zabio Crnogorac, Makedonac ili Hrvat. Ekipa je pobijedila, ne pojedinac. Sve je to zasluga momčadi – oduševljeno je komentirao. – Mi smo između nas bili tihi favoriti. Nismo igrali najljepši rukomet, ali imali smo karakter i igrali smo srcem. Znali smo da još nismo odigrali svoju najbolju utakmicu. Nismo ništa posebno slavili. Standardno. Šef nas je vodio na večeru u restoran, jeli smo, pili. Prava nas je fešta čekala u Skoplju, odlazak predsjedniku, premijeru, doček na trgu. Mislim da će u Skoplju proglasiti neradni dan – našalio se Čupi te dodao: – Makedonija je jedna mala zemlja, njima je rukomet sve. Drago mi je zbog kluba. To je projekt na kojemu se radi zadnjih pet godina i uloženo je mnogo novca. Imamo i jako dobru žensku ekipu koja je također igrala finale Lige prvaka. Ali posebno mi je drago zbog makedonskog naroda. Da su zbog nas barem na pet minuta zaboravili svoje svakodnevne brige i probleme.
Volim hranu u Skoplju
Teško mu je pao rastanak od Kielcea prije godinu dana. Ali imao je osjećaj da je došlo Vardarovo vrijeme i tako je makedonski prvoligaš uz Igora Karačića i Luku Cindrića dobio još jedno hrvatsko pojačanje. Intuicija ga nije prevarila. Kielce je samo među najboljih 16, a Vardar je prvak. – Ondje smo živjeli četiri godine. Imali smo prijatelje koji su nam postali obitelji, tamo smo bili doma. Ali u klubu su se počele mijenjati neke stvari, što se vidi i po ovogodišnjim rezultatima. Došlo je vrijeme za moj osobni napredak. Nije se bilo teško priviknuti na Skoplje. Društvo je slično kao i u Zagrebu. Imaju super hranu, vole sjesti, pojesti, popiti. Ma sve sam probao iako zbog sporta ne bih baš smio previše jesti. Najviše mi se sviđa što je uvijek lijepo toplo i ima puno sunca. Imam osjećaj da je kraj sezone sve bliže i bliži se godišnji s obitelji pa mi je lakše. Najme, u Skoplju živi sam. Od OI u Riju njegove cure su u Zagrebu, a on igra za Vardar. Viđaju se kad god dobije slobodne dane. Ima četiri kćeri, Barbaru (10), Ivu (4), Niku (1), a nedavno je postao ponosni otac još jedne curice, male Mare.
Ponestaje ideje za imena
– Baš sam u jednom trenutku pomislio: „Da barem nema tog Final4” – kroz smijeh je prokomentirao i taj veliki spektakl bacio u drugi plan. – Ma ništa se ne može mjeriti s osjećajem kad dobiješ dijete. Kad se rodila, dobio sam tri slobodna dana, da bar je bilo više. Žena Nera i ja zajedno smišljamo imena, ali lagano nam ponestaje ideja. U Makedoniji su zavladali politički prijepori između Makedonaca i Albanca, a politički problemi odrazili su se i na stanje na ulicama. Često se izvještava o neredima. – Obitelj je nekoliko puta zvala iz Hrvatske pa sam ih morao umirivati da je sve u redu. Iskreno, mene to nije pogodilo. Vjerujem da je Makedoncima to važna tema, ali meni se svaki dan odvija potpuno normalno, treninzi, putovanja, ručak, poneka kavica – pojasnio je Ivan. Makedonci slove kao veliki obožavatelji rukometa i vatreni navijači, bilo da igra reprezentacija ili neki od njihovih klubova. No i Poljaci imaju jak rukometni po- gon. Gdje mu se atmosfera više dopala? – Super je i u Makedoniji. Jedino što je Kielce manji grad pa se sve vrtjelo samo oko rukometa, euforija je veća. To bih usporedio kao odnos Zagreb – Split. Zagreb je velik grad i tu ima svega. A u Splitu postoji samo nogomet. E, tako je i s rukometom u Skoplju i Kielceu. Iako su navijači fenomenalni i u jednom i u drugom gradu, sve je isto, a opet i različito. Kao i prošle godine kada je slavio s poljskim Kielceom, i ove godine se na tronu u Kölnu dizala hrvatska zastava, kako nam je i obećao prije puta za Final4. – Bez hrvatske zastave ne može, za Hrvatsku je svakako bolje da nas je na postolju bilo troje nego da je samo jedan. Malo nas je, moramo pokazati da nas ima. Rukomet se stalno diže i razvija. Odjednom, niotkuda u vrhu imamo jednu Norvešku, Sloveniju, a unazad dvije godine Njemačku koje jedno sedam ili osam godina nije bilo nigdje. A recimo od 2003. i Portugala, kad je počeo veliki rukometni pohod prijašnje generacije, u zadnjih 14 do 15 godina Hrvatska je sustavno u samom rukometnom vrhu – rekao je povratnik u reprezentaciju.
Obitelj se uplašila nakon nereda u Skoplju, ali ja sam ih smirio, živim ovdje sasvim normalno