ŠEST opasnosti za Hrvatsku
U slučaju da premijer Andrej Plenković ne uspije obraniti svoju Vladu i prikupiti dovoljan broj ruku zastupnika, nad Hrvatsku bi se nadvio oblak problema
Opasnost za kreditni rejting //Agrokor bi ostao bez zaštite Vlade //Slabljenje RH u sporu sa Slovenijom // Usporavanje povlačenja novca iz EU // Zastoj u natječaju za gradnju Pelješkog mosta // Neizvjesna budućnost borbene eskadrile
Zaustavili bi se novi natječaji za izbor predsjednika i članova uprava državnih poduzeća pa bi se ponovila Oreškovićeva situacija Što bi donijela situacija u kojoj premijer Andrej Plenković ni na kakve “mišiće” ne bi uspio obraniti svoju Vladu i prikupiti dovoljan broj ruku saborskih zastupnika. Raspuštanjem Sabora i organizacijom novih parlamentarnih izbora Hrvatska bi ušla u – novu političku krizu. Koja može potrajati i 4 ili 5 mjeseci, možda i pola godine dok se ponovno ne oformi Vlada s parlamentarnom većinom. Iskustva s funkcioniranjem tzv. tehničkih Vlada imamo, još su svježa i sjećamo se kako je oporba zdušno kritizirala i blokirala svaki financijski važniji aspekt rada tehničke Vlade Tihomira Oreškovića. S obzirom na aktualnu političku situaciju, jasno je da bi oporba imala još manje razumijevanja za tehničko funkcioniranje Plenkovićeve eventualne tehničke Vlade i njegovih ministara. No to je politički dio ove priče, koji jest u prvom planu, dok, apsurdno, u prvom planu nisu ekonomske i stvarne društvene posljedice mogućeg raspada još jedne u nizu hrvatskih vlada.
Nestanak potpore
Pad Vlade i tek puko tehničko održavanje “pogona” Vladine birokracije na dulje vrijeme blokiralo bi ili ugrozilo funkcioniranje nekoliko važnih institucija i projekata. Najvećoj je opasnosti izložen Agrokor, gdje je izvanredni (Vladin) povjerenik Ante Ramljak nekako uspio zaustaviti taj prvi val kaosa i stampeda. Posao mu je sada utvrditi sve tražbine te održavati sustav stabilnim. Izvor njegove moći sigurno proizlazi iz izravnog “naslanjanja” na osobnost i autoritet premijera Plenkovića i potpredsjednice Vlade Martine Dalić. Situacija u Agrokoru, svjedoci smo i pod ovakvim uvjetima kakve-takve kontrole, jako je osjetljiva i za zaključiti je da bi se, kada bi se Ramljaku “izmaknula” politička zaštita hrvatske Vlade, jako povećala opasnost da se u Agrokoru potpuno poremeti odnos snaga između vjerovnika i države koja trenutačno nadzire proces. Vjerojatnost da bi se “nestanak” potpore iz hrvatske Vlade povjereniku Ramljaku potencijalno jako loše odrazio i na Agrokor i na pitanje nacionalne sigurnosti zbog enormnog broja povezanih poduzeća i njihovih zaposlenika s Agrokorom – izrazito je velika. Prestanak funkcioniranja Vlade i prelazak na uvjete rada tehničke Vlade izrazito bi pogoršao i ugrozio pozicije hrvatske države i na planu hrvatsko-slovenskih odnosa. Već se tjednima najavljuje da će Međunarodni sud uskoro objaviti svoju arbitražu oko hrvatsko-slovenskog graničnog spora na moru. Slovenija je već najavila da će oštro reagirati na eventualno hrvatsko neprihvaćanje stava arbitra o granici bez obzira na to što Hrvatska uporno tumači kako je za nju arbitraža propala stvar. U ovakvoj osjetljivoj situaciji, dođe li do zaoštravanja na ljeto, u uvjetima raspuštenog parlamenta i tehničke Vlade jasno je da će sposobnost reakcije Hrvatske na ovu međunarodnu ugrozu biti jako smanjena. Nesmanjeni legitimitet zastupanja Hrvatske tada bi imala eventualno još jedino hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, što ne bi bilo dovoljno jer tu za snažnu hrvatsku poziciju manjka još potpora Sabora i Vlade RH.
Sve bi bilo usporeno
Blokada državne administracije sigurno bi usporila ionako sporo povlačenje novca iz fondova EU. U zadnje vrijeme konačno se počelo činiti da je jedna hrvatska Vlada napokon počela hvatati potrebnu dinamiku, a pootvarani su i programi po kojima se počeo povlačiti novac. Čim bi “nestalo” nadzora stvarne Vlade, za pretpostaviti je da bi administracija ponovno usporila tempo, pogotovu što bi izostajali i potpisi najodgovornijih. Ovdje je važno navesti da je priljev novca iz EU jako važan za rast hrvatskog BDP-a jer je taj novac besplatan, a djeluje potom i kao društveni multiplikator, znači da se na jedan euro iz fondova EU “obrne” još 4 do 5 eura. Procjene su da bi višemjesečna rupa blokirala u ovoj, a posljedično i u 2018. možda čak oko 2 milijarde eura, dakle novac koji odgovara vrijednosti 10 do 15% proračuna države. Premda je Europska komisija već de facto odobrila gradnju i plaćanje 85% vrijednosti investicije u gradnju Pelješkog mosta, a Hrvatske ceste su mjerodavne da u principu mogu same dovesti postupak natječaja do kraja, iluzorno bi bilo misliti da bi se završetak postupka natječaja i izbora izvođača radova odvijao istim tempom kao kada bi u Zagrebu zasjedala prava, a ne tehnička Vlada. Postoji vjerojatnost da bi državni direktori ipak radije pričekali dolazak neke nove Vlade koja bi im amenovala posao, dakle moglo bi se s poslom malo i pričekati. Nadalje, opet bi se dogodilo zaustavljanje i blokiranje novih natječaja za izbor predsjednika i članova uprava državnih poduzeća koji su u tijeku pa bi se ponovila situacija iz vremena Oreškovićeve Vlade. Potpuno je, međutim, izvjesno da bi, kada bi ministar obrane Damir Krstičević postao tek “tehnički” i ministar u odlasku, potpuno stala inicijativa koju on tako odlučno gura, a to je odluka o izboru i kupnji nove borbene eskadrile. Taman je uspio za vojni, obrambeni i sigurnosti sektor presudni događaj dobiti potporu i premijera i do kraja 2017. trebalo je izabrati avion. Osim toga, pitanje je hoće li Sabor stići dati potvrdu za raspoređivanje naših vojnih postrojbi u sklopu NATO-ovih i UN-ovih operacija. Politička nestabilnost zaustavila bi oporavak kreditnog rejtinga države pa možemo očekivati porast kamata i cijene zaduživanja za Hrvatsku.
Raspisivanjem novih parlamentarnih izbora Hrvatska ulazi u – novu političku krizu Do formiranja nove Vlade s parlamentarnom većinom mogu proći mjeseci