Je li tolerancija ušla u politiku
Reakcije na sporazum HNS-a i HDZ-a govore kakvi se potresi događaju u političkim glavama koje funkcioniraju po principu crno-bijelo, lijevo-desno...
Već je velika stvar da su stranke koje su se gledale preko političkog nišana spremne razgovarati kako bi zajedno ili usporedno nešto učinile marinko.jurasic@vecernji.net Konačno se događa nešto revolucionarno na barem desetljeće učmaloj hrvatskoj političkoj sceni uljuljkanoj u egzistencijalnu sigurnost unutar dvaju ideološki i svjetonazorski podijeljenih političkih tabora. Već je i nagovještaj do prije neki dan nemoguće suradnje, obećavajući. Uspije li politički projekt, možemo reći da je riječ o jednoj od najvažnijih “reformi” kojom u hrvatski politički život na velika vrata ulazi pojam tolerancije i uvažavanja drugačijeg. Uspiju li vodstva HDZ-a i HNS-a izdržati suradnju, neće se dogoditi spektakularni tektonski strukturni pomaci u hrvatskoj politici, osobito ne na ideološkoj i svjetonazorskoj razini. Niti će HNS “podesniti”, a ni HDZ “polijeviti”. Ali, stjecajem okolnosti, više će slušati jedni druge i uvažavati argumentacije.
Temelji ideologije
Već je velika stvar da stranke koje su se donedavno gledale isključivo preko političkog nišana, te su njihova vodstva, članovi i simpatizeri bili spremni jedni o drugima reći sve najgore, sjesti zajedno kako bi razgovarali o tomu što bi mogli zajedno ili barem jedno pored drugog učiniti. Dakako, možemo sada banalizirati i prikazivati aktere tog “protuprirodnog”, “nemoralnog”, “prijetvornog” i kakvim se sve epitetima krasi taj spoj, ali svi ti argumenti padaju u vodu ako će hrvatsko društvo od toga profitirati. Iščitavanje reakcija na sporazum HNS-a i HDZ-a na najbolji način govori kakvi se potresi događaju u usijanim političkim glavama naviklim da funkcioniraju po jednostavnim principima crno-bijelo, lijevo-desno, crveno-crno... Predsjednik HSS-a Krešo Beljak aktualnu je situaciju na svom Facebook-profilu upravo u tim kategorijama prokomentirao sljedećim riječima: “Hitler je Mačeku i HSS-u ponudio da preuzmu vođenje fašističke NDH. Kupovao ga svim mogućim sinekurama. Neuspješno, HSS ni tada ni danas – nije na prodaju. Naša ideologija je hrvatska i samo hrvatska.” To za govore i Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, i sami na identičan način isključivi u nasto- janjima da postignu svoje ciljeve, jednako kao što je to Vesna Pusić toliko puta pokazala, koliko god je tolerancija drugih i drugačijih u temeljima njezine ideologije. Kao što za nju nikad ništa nije moguće s HDZ-om, tako i za Hasanbegovića nikad ništa nije moguće sa SDSS-om i Miloradom Pupovcem, i obratno. Čak i kad se nađu pred zidom. Što birači od Esih, Hasanbegovića, Anke Mrak Taritaš ili Borisa Miletića imaju od njihove isključivosti dok su njihovi antipodi na vlasti? Jedinu korist od njihova izbora crpe isključivo oni koji stalno održavaju napetosti u društvu i stanje u kojem one druge treba sotonizirati i isključivati.
Politički rizik za sve strane
U demokraciji ni apsolutna većina nema pravo nikoga isključivati, već mora biti tolerantna i spremna na kompromise. I obratno. To je vrhunski izraz domoljublja i čovjekoljublja koje je u temeljima svih naših značajnijih ideologija. Isključivosti vode onomu što smo imali u proteklim sazivima Hrvatskog sabora, ispraznim sukobljavanjima, “sjaši Kurta da uzjaši Murta”, poticanju “etnobiznisa” i “hrvatobiznisa”... Zar je inzistiranje na ideološkim barijerama više hrvatsko od njihova uklanjanja. Čak je i notorni ljevičar Dejan Jović, profesor na Fakultetu političkih znanosti, uoči preokreta navijao za pakt HNS-HDZ pa je na svom profilu nakon Vrdoljakove ostavke napisao: “Šteta, jedna dobra prilika – ne ništa sigurno, ali ipak dobra prilika – da se hrvatska politika dodatno civilizira večeras je propuštena.” Uspiju li HNS i HDZ izdržati u istoj Vladi, pitanje je hoće li od toga profitirati oni ili njihovi bivši partneri. Birači jedino mogu dati odgovor. Nema nikakve dvojbe da je riječ o političkom riziku za obje stranke, osobito za manji HNS. Bilo im je jednostavnije da su gurali po starom. Osobito se u HDZ-u, na krilima uspjeha na lokalnim izborima, nemaju razloga bojati novih izbora to više što je stanje u oporbi tako kaotično i besperspektivno, kad su obezglavljeni pa je i opći, a ne samo interes ljevice, da se izbori sada ne održavaju dok se ne završe unutarnji procesi konsolidacije osobito u SDP-u. Čak i kad pregovori HNS-a i HDZ-a ne bi uspjeli, HDZ i Andrej Plenković profitirao bi od aktualne situacije jer je u ovim okolnostima u interesu Hrvatske pokazao širinu. Opterećeni strahom koji je prouzročila nestabilnost nakon još jednih izvanrednih izbora, birači bi se sasvim sigurno opredjeljivali za opciju koja nudi stabilnost, a, objektivno, trenutačno je to jedino HDZ, voljeli ga ili ne. Jer i simpatizeri Mosta, Esih-Hasanbegović i sličnih, pitali bi se o posljedicama glasa za njih. I zbog toga, dok god imamo ovakav izborni sustav, to ne bi bilo dobro za Hrvatsku.
Birači će dati odgovor hoće li HNS i HDZ profitirati od suradnje, ali Hrvatska već jest Opterećeni aktualnim strahovima, birači bi na novim izborima birali one koji nude stabilnost U demokraciji ni apsolutna većina nema pravo nikoga isključivati, ali i obratno