Uništili smo 3,2 t pilića iz Brazila, a statistički ih i ne uvozimo
Zamrznuta piletina trebala bi ići u preradu, no nalazi se i na meniju boljih restorana u RH
Većina mesa iz trećih zemalja brodovima stiže u sjeverne luke pa dalje unutar EU. Dalja redistribucija na unutarnjem tržištu ima EU putovnicu Jolanda Rak Šajn Ne samo da godišnje zakoljemo oko 10 milijuna komada peradi “na crno”, za koju nema evidencije u klaonicama – nema ni evidencija o uvozu brazilske ili tajlandske piletine kakva je u nas, uz poljsku, svako malo na stupu srama resornog ministarstva i Hrvatske agencije za hranu zbog salmonele. Pokazalo se kako je brazilski zamrznuti pileći file, obično pakiran po dva kilograma, “delikatesa” koju nude i u nekim poznatijim hrvatskim restoranima. No iako je od pronalaska opasne bakterije u nas posljednjih mjeseci s tržišta povučeno i neškodljivo uklonjeno 3198 kg brazilskih pilećih prsa, statistika DZS-a i HGK govori kako ni iz Brazila ni iz Tajlanda, osim salmonele, nismo uvezli ni grama spornoga mesa.
Intra tržište se ne računa
– I to samo zato što nam je ta piletina stigla s unutarnjeg tržišta EU – objašnjava Branko Bobetić, direktor Croatiastočara, gospodarsko-interesnog udruženja mesne i mliječne industrije u Hrvatskoj. Proizvodnja mesa peradi članica EU u lanjskoj godini dosegla je razinu od oko 14,5 milijuna tona uz prosječan godišnji rast od 3%. Šest zemalja, Poljska, Francuska, Velika Britanija, Njemačka, Španjolska i Italija od te proizvodnje čine gotovo 70%, a zajedno s ostalim članicama, ukupna proizvodnja EU je i nešto više nego samodostatna. No kako u izvozu završi oko 1,5 milijuna tona, EU nedostaje oko 900 tisuća tona mesa peradi, većinom pilećeg filea, što pokriva uvozom iz Brazila, Tajlanda, Ukrajine, Čilea, Kine... Brazil, kojega je u ožujku potresla i afera s krivotvorenim inspekcijskim potvrdama o zdravstvenoj ispravnosti mesa, a zatvoreni su i brojni pogoni za proizvodnju mesa te 30-ak ljudi, čini čak 60% ukupnog uvoza piletine u EU, a Tajland 30%. Većina tog mesa stiže brodovima, u kontejnerima preko rotterdamske luke pa ispada kako je Nizozemska jedina članica EU koja više izveze nego proizvede mesa peradi. Dalji izvoz iz te zemlje na unutarnje tržište EU zapravo je tek redistribucija pa brazilsku perad u Hrvatskoj “knjižimo” kao uvoz iz Nizozemske koji, uz Poljsku i Mađarsku, u nas čini glavninu strane ponude. – S obzirom na to da je prevalila tisuće kilometara i provela tko zna koliko u kontejnerima, ta je piletina, naravno, zamrznuta i zapravo bi je trebalo tretirati isključivo kao industrijsku kategoriju, za dalju preradu – objašnjava Bobetić. U ozbiljnim zemljama EU to znači da se ona nikako ne može kupiti u maloprodaji ni u HoReCa kanalu (hotelima, restoranima, cateringu). No u nas očito nema prepreke ni dostatnih kontrola da to jeftino meso (uvozne cijene od oko 2,5 eura za kilogram filea) završi i u restoranima koji se hvale domaćom ponudom.
Od sive zone do stagnacije
U odnosu na pretpristupnu 2012. proizvodnja mesa peradi u RH je pala 8% i trenutačno smo samodostatni oko 85% potreba. Intra uvoz (s tržišta EU) u 2016. porastao je više od 50%, na oko 27 tisuća tona, pa je sreća u nesreći samo to što domaća proizvodnja sve ove godine barem ne pada, nego stagnira, kaže Bobetić. Kad oduzmemo 10 milijuna komada peradi koja se manjim dijelom zakolje u “samoopskrbnoj proizvodnji”, a većim u “sivoj zoni”, hrvatska proizvodnja mesa peradi posljednjih se godina drži na oko 79 tisuća tona, unatoč gubitku tržišta Cefte i pojačanog uvoza zbog ukidanja carinskih barijera nakon ulaska RH u EU. Zbog veće dostupnosti, nižih cijena, trendova zdrave prehrane... potrošnja peradi u RH je nešto više od 22 kg po stanovniku, a u EU 23,6 kg. Uz procijenjeni rast potražnje za proteinima životinjskog porijekla od 40% do 2030. na globalnoj razini, od čega peradi za čak 65%, Bobetić kaže kako je to šansa i za Hrvatsku. No u uvjetima nesređenog tržišta, akcijanja, nepoštene trgovačke prakse... domaćim je proizvođačima sve teže hvatati trend – i europski i svjetski.
Procjene su da će potražnja za piletinom globalno rasti i 65%, a gdje smo tu mi?