Europska obrana – “meka sila” sama po sebi nije dovoljna

Potrebna je i politička volja i ambicija. Zbog toga želim da u okviru rasprave o budućnosti Europe otvoreno razgovaramo o tome kako dalje. Vrijeme je čini se sazrelo. Prošlog su mjeseca sve države članice jednoglasno odlučile uspostaviti prvu službu za vojno planiranje i provođenje koja će preuzeti vodstvo nad EU-ovim misijama osposobljavanja. To je prvi korak nakon kojeg moraju uslijediti još veći pomaci. EU već ima na raspolaganju sredstva koja bi omogućila prelazak sa sadašnje bilateralne i multilateralne vojne suradnje na učinkovitije oblike obrambene integracije. Ugovorom o EU predviđena je mogućnost trajne strukturirane suradnje svih država članica koje žele i mogu planirati zajedničku budućnost u tom pogledu. Vjerujem da je sada pravi trenutak da tu mogućnost i iskoristimo. Takvim se pristupom dopunjuje naša suradnja s NATO-om, koja je od ključne važnosti za našu budućnost. Uostalom, 22 države članice dio su tog obrambenog saveza. No naša suradnja s NATO-om ne može više biti praktičan izgovor za protivljenje samostalnom europskom djelovanju. Predugo smo se i previše oslanjali na vojnu snagu drugih. Sada moramo iskoristiti trenutak i preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost. Dugujemo to našim građanima, jer oni to upravo i traže. U gotovo svim državama EU-a sigurnost je jedan od tri glavna prioriteta, a tri četvrtine Europljana podupire ideju zajedničke sigurnosne i obrambene politike. Osjećati se sigurno u vlastitom domu temeljno je i univerzalno pravo. Naša Unija mora to omogućiti svojim građanima.

Za izgradnju istinske sigurnosne i obrambene unije nije dovoljan samo novac već je potrebna i politička volja