JANICE, OPROSTI ŠTO ŽIVIŠ U POGREŠNOJ DRŽAVI

Dobro se sjećam, kao dugogodišnji sportski novinar, vremena kad je nepobjediva Janica Kostelić osvajala kristalne globuse i olimpijske medalje, kad je i njezin brat Ivica osvajao trofeje. Bili su to baš dani velike sreće za hrvatski sport. Bila je to i zaslužena nagrada obitelji Kostelić za sva njihova odricanja. I tko bi danas, kad Janica pokušava pomoći sređivanju stanja u hrvatskom sportu, mogao pomisliti da će skupina divljaka napasti i brutalno izvrijeđati našu sportsku heroinu. Doista ste hrabri i pametni, vas 50 ili koliko vas ima, koji ste se usudili izvrijeđati ikonu kojoj se klanja cijeli svijet. No, i vi ste dio ove zemlje, kao i oni koji su crtali svastike, koji su prekidali utakmice naše nogometne reprezentacije, koji su, i kad nije bilo Tuđmana, Milanovića ili Plenkovića, bacali baklje, suzavce. Da, Janica nije diplomirala na Oxfordu ili Harvardu, ona je diplomirala u šumi, uz krvavi rad koji nitko od nas ne bi izdržao.

Neka ti ovi maloumnici budu samo još jedan kolac koji treba maknuti do cilja

Znam jer sam vidio. I zato je danas i te kako pozvana raditi posao državne tajnice za sport. Vaše priče kako je stala uz one koji ne provode Zakon o sportu toliko su tužne, vi ne čitate portale, novine, ma vi ne čitate ništa. Da čitate, mogli ste prije nekoliko dana vidjeti da je Hrvatski nogometni savez morao promijeniti Statut pod pritiskom ureda Janice Kostelić. Žao mi je, Janice, što živiš u pogrešnoj zemlji, u zemlji primitivizma i izopačenih umova. Najlakše bi bilo otići iz nje, ali nemoj radi onih kojima je tvoja pomoć potrebna. Radi sportaša. Neka ti ovi maloumnici budu samo još jedan kolac koji treba maknuti do cilja. Iako je taj cilj još daleko, iako će kolaca biti još. Ovi su kolci teži od onih koje ti je Gips svakog dana stavljao, koje su ti suparnički treneri podmetali, ali ne sumnjamo u tebe. Oprosti što živiš u ovakvoj državi, zaslužila si bolju, ali i takva je naša. Nemoj odustati. Bori se i ti da bude bolja jer nasilnici ne mogu pobijediti.