Osobni stav pretpostavka je političkog stava

Ima li Hrvatska premijera ili nema? – Ključno je pitanje koje će si rijetko koji građanin Republike Hrvatske danas postaviti, jer zamarati se “glupošću ceremonijalnoga” u sferi hrvatske politike nakon nedavnih lokalnih izbora nema smisla. Nema smisla jer je svima dobro znana činjenica da se upravljanje državom kod nas pretvorilo u puko trgovanje pozicijama i moći, kako bi se zadovoljili osobni i staleški interesi. Dokaz tome je recentna diskreciona odluka premijera Plenkovića da se smjeni ministra znanosti i obrazovanja, Pavu Barišića, jer novi koalicijski partner HDZ-a, HNS želi vlast nad resorom u čijim je rukama budućnost hrvatskoga školstva, obrazovanja i znanosti, pa tako i “depolitizirane kurikularne reforme”. Od strane predsjednika Vlade RH, Barišićeva smjena, ako je se vrednuje logički, nije politički, nego ekonomski, trgovački akt i premijer se tu pokazao više kao (uvjetovani) trgovac nego li demokratski premijer. To znači da se hrvatska politika, predvođena Plenkovićevom Vladom, ravna prema “trumpovskom” naslijeđu: posvemašnja “politička ignorantia” koja se manifestira u formi neimanja osobnoga stava. Ono što nekog političara čini karizmatičnim (“vladarom”) jest upravo osobni stav: unutarnje čovjekovo stanje koje se manifestira u formi čvrstih odluka, dosljednosti, nepokolebljivosti, riječju, nepromjenjivo stanje čovjekova duha u ljudskom djelovanju. Veliki problem našega premijera, a to se dade iščitati iz Plenkovićevih dvaju suprotnih premisa (prva je bila da Barišića ne da, zadržavši ga na čelu resora za obrazovanje, a druga: ‘z’Bogom Barišiću, jer tako hoće koalicijski kolege, op. a.) na temelju kojih se prema zakonitostima logike ne može donijeti valjani – istiniti sud, jest dakle pomanjkanje stava. U politici stav znači ono što u znanosti znači teza (misao, viđenje ili odluka koju se mora braniti, pa makar ona bila i pogrešna). S etičkog stanovišta promatrano, time što je premijer istrgovao ministra Barišića (koga je do nedavno grčevito branio od onih koji su ga zbog optužbe za plagijat željeli maknuti s ministarske pozicije), zapravo je pokazao kako nema osobni stav, a osobni stav je pretpostavka političkog stava. A, premijera bez stava teško da će njegovi strančarski ili koalicijski kolege uzeti za ozbiljno. Takvo moralno stanje (jer pitanje ne/ imanja stava je isključivo moralna kategorija, op. a.) će Plenkovićevi politički protivnici itekako znati dobro iskoristiti – kada za to dođe vrijeme.