Na ispovijed u zoru, a na proštenje uvečer
Na šest tramvajskih stanica od Jelačić-placa još uvijek se čuva tradicionalni običaj obilježavanja Blagdana sv. Ante
Na zavjet svetome Antunu došli su vjernici iz cijelog grada. A nakon misnog slavlja mnogi su na štandu kupili uspomenu na ovaj dan Već u 5 sati ujutro vjernici su bili pred vratima crkve na Svetom Duhu. Kucali su fratrima na vrata u Župi sv. Antuna Padovanskoga, poznatoj po proslavi Antunova. – Ispovijedate li – pitanjem su požurili svećenike koji su se spremali na prvu jutarnju misu u zoru. Nisu imali druge nego “otvoriti” prije vremena. Istodobno, pred crkvu su stigli i prodavači nabožnih predmeta, uredno slažući krunice, svetačke sličice, svijeće, tamjan i posvećenu vodu na svoje štandove. S prodajom su počeli već tada, iako je prava gužva u ovom gradskom svetištu zavladala tek predvečer, kad su Zagrepčani bili gotovi s poslom. Već tradicionalno u 18 sati blagoslovili su djecu i ljiljane, simbol čistoće i nevinosti, nakon čega je misu predvodio kardinal Josip Bozanić.
Problemi pod noge sv. Antuna
Sve se bijelilo od ljiljana cijeli dan. Sa sobom su ih nosili oni koji su došli u posjet svetom Antunu, a dobro su se pripremili i prodavači, koji su nabavili nekoliko tisuća komada tog cvijeća. – Ove godine ima puno više ljiljana nego lani, a broj vjernika u prijepodnevnim satima bio je manji. Prevelike su vrućine, ljudi se čuvaju pa radije dođu popodne. Lani sam do 14 sati prodala svih 500 komada koje sam donijela, a ove je godine puno lošije išlo – kaže Ljubica Levak, koja je ljiljane iz Lijevog Dubrovčaka kod Ivanić-Grada prodavala za pet do deset kuna. No umirovljenicima koji nemaju novca daje, kaže, i zabadava. Ljiljane su hodočasnici nosili i pod noge kipa svetog Antuna, zajedno sa svojim problemima koje se nadaju da će razriješiti uz njegovu pomoć. Strpljivo su u redu čekali ne bi li došli do njega, položili ruku i kratko se pomolili te zavjetovali. Ili ostavili sv. Antunu sličicu s njegovim likom. Čekali su i na ulazu u crkvu kako bi se pomolili pred relikvijarom koji stoji ispred oltara, u kojemu franjevci čuvaju dio svečeve kože koja je tamo prenesena još 1995. godine u povodu 800. obljetnice njegova rođenja. Već tada Zagrepčani su se povezali sa svetim Antom, kako ga odmilja zovu, a njihovi putevi prema crkvi na Svetom Duhu svake su godine bili masovniji. Da se slavi Sveti Ante, vidjelo se već kod Ilice, u kojoj su se već mogli vidjeti štandovi, a kako bi osigurali pješake, za promet su zatvorili dio ulice prema crkvi. Masovno se i ispovijedalo. U pomoć su uskočili i svećenici iz susjednih župa, a najviše su posla imali prije misa, koje su na rasporedu bile svakih sat i pol. Redovi koji su se stvarali bili su dugački i nekoliko desetaka metara. Pomoliti se i zapaliti svijeću došle su i kolegice Melita i Mirela. – U blizini radimo i svake godine 13. lipnja za vrijeme pauze znamo kamo ćemo – kažu kolegice, koje su ispred crkve mogle komotno i na gablec. Jer na proštenju su se mogle kupiti i lepinje pržene u dubokom ulju, tradicionalni medenjaci ili šećerna vata.
Štand slagale četiri sata
Gužva je bila i kod štanda obitelji Dokić, koja predmete koje izrađuje ručno prodaje na crkvenim proštenjima već 20 godina. – Prije se puno više prodavalo, a sad najviše idu sitnice, kipići po pet kuna – kažu majka i kći Ana i Ivana, koje su štand slagale puna četiri sata.
Ispred oltara stoji relikvijar u kojem franjevci čuvaju ostatke svečeve kože Prije se, kažu prodavači na proštenju, puno više prodavalo, sad najviše idu kipići po pet kuna