Mrlja koju ne može ulaštiti sjaj svih trofeja koje je Luka osvojio
U Zadru, na zidu hotela IŽ, gdje je naš najbolji igrač u progonstvu proveo djetinjstvo, u srijedu je osvanuo grafit – Luka Mamić Što bi se dogodilo u pravnoj državi Hrvatskoj da je običan čovjek napravio baš sve ono što je učinio kapetan Hrvatske nogometne reprezentacije u “reketu” koji je dobrovoljno izabrao? Znate što? Putovnica bi mu odavno bila oduzeta, ne bi se baš šetkao svjetskim metropolama, već bi vjerojatno upoznao sve zvjezdice u “remetinečkim dvorima”. Uspon i pad Luke Modrića ko za vraga počinju u zenitu njegove nogometne karijere, u njegove tri najbolje igračke godine (otprilike nešto manje traje ova sada već ozbiljna farsa sa suđenjem Zdravku Mamiću, Zoranu Mamiću, Damiru Vrbanoviću i Milanu Pernaru koje se tereti za kaznena djela da su oštetili Dinamo za 112 milijuna kuna, a državni proračun za 12,5 milijuna kuna) u kojima je osvojio dvije Lige prvaka (treću još prije), prvenstvo Španjolske, (treću još prije), “zločesti” djelatnici USKOK-a su mu “opalili presing”. Zna Luka izaći iz nogometnih okova, s lakoćom se otarasiti suparnika, no u pravosudnom presingu on nije top svjetska klasa, već samo obični amater. Kojeg netko očito loše savjetuje. Jer u osječkoj sudnici je “promijenio ploču”, nos mu je rastao kao Geppettovu lutku u trenucima kada je pokušavao još jednom “držati gazdi gaće”. Sjećao se, pa zaboravljao, a poprilično sam siguran da zna i koju je majicu i koje hlače imao i što je tog dana jeo kada se zgotavljao njegov prvi veliki transfer. Dakle, bio bi u svakom slučaju pošteniji, ispravniji da je priznao do kraja što je i kako radio, ovako je samo deset dana nakon još jednog velikog sportskog uspjeha razočarao i svoje navijače. Klečati cijeli život ispred “kamatara”, to je nešto što si nogometni velikan ovog doba nikako nije smio dopustiti. Koliko god mlad i naivan bio i koliko god mu je to pomoglo na početku njegove nogometne karijere. Nije tada mogao birati, ali je kada je spoznao i shvatio o čemu je riječ, tada je morao reagirati. U Zadru, na zidu hotela IŽ gdje je naš najbolji nogometaš u vrijeme Domovinskog rata život proveo u progonstvu, na zidu je u srijedu osvanuo grafit – Luka Mamić. Potpis je 1950.! Torcida, koja je ionako alergična i na Dinamo i na reprezentaciju dočekala je kapetana – na volej! I u Mostaru, gdje je igrao u dresu današnjeg BiH prvaka Zrinjskog pogrdni grafiti. Priča Zdravka Mamića i Luke Modrića, zapravo je sasvim obična priča svjetskog nogometa. Slične se stvari događaju i najvećim zvijezdama svjetskog nogometa, jednom Messiju ili Ronaldu. Ima još cijela plejada tih likova, jer to nisu obični ljudi, to su persone koje kada imaju milijun nečega, onda trebaju još dva-tri milijuna, pa makar do njih došli na način da driblaju zakone. Ne rade to samo pojedinci, menadžeri, rade to i najveći svjetski klubovi. No, ne znači to da je to ispravno i da se smije, naprotiv! Ovo je mrlja, koju neće moću ulaštiti niti sav sjaj blistavih trofeja koje je nogometnim umijećem ostvario.