MLADI ODLAZE JER NE KANE RADITI ZA MIZERIJU, BEZ BUDUĆNOSTI
Državu državom ne čine granice, ni prazna zemlja, ni postojanje državnog i javnog sektora, zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, osobito ako egzistiraju same radi sebe, nego njezini stanovnici. Budućnost male Hrvatske koja se ubraja u najstarije europske nacije ne ovisi samo o potezima političkih i drugih upravljačkih elita nego, sada više no ikad, i o broju djece i mladih u ovoj državi. I njih bi trebali držati kao kap vode na dlanu i poslodavci i političari inače će od ove države ostati samo simboli. Zemlja bez mladih nema perspektivu da ostane suverenom u pravom smislu te riječi, osim ako se ne dogodi radikalan zaokret političkih elita koji će brigu za djecu i mlade staviti na prvo mjesto. Sama činjenica da danas imamo manje od 30 tisuća mladih bez staža na burzi, kao daleke 1975., i to ne zbog rasta zapošljavanja, nego zbog iseljavanja, pokazuje katastrofičnost demografske situacije u koju su nas nečinjenjem dovele upravljačke elite. Mladi nisu i ne žele biti jeftina radna snaga koja će se zadovoljiti mjerama za stručno osposobljavanje, mizernim plaćama i radom na određeno, koji im onemogućuje da planiraju život u ovoj zemlji. Ako ih se stisne uza zid, kao što im je to napravila vlastita domovina, buntovna mladost neće još više sagnuti glavu pred poslodavcima i raditi još više za manje novca kad znaju da mogu otići u zemlje EU u kojima će pristojno živjeti od svog rada, koliko god napuštanje domovine nije lagan izbor. Ako su ugostitelji na Jadranu računali na to da će u sezoni zgrtati profit na mladim Slavoncima plaćajući ih da crnče bez slobodnog dana za 4000, 5000 kuna, mladi su im poručili da je dosta. I da će radije birati rad u tuđini. Ako poslodavci misle da će se naći uvijek dovoljno sirotinje iz susjednih zemlja koja će pristati raditi za niske plaće, odgovorna vlast mora i tome reći stop jer će nas sve odvesti u propast. Ni jedna se zemlja ne može razvijati na uvozu jeftine radne snage, niti je moguć pristojan standard i održivi mirovinski i zdravstveni sustav u zemlji bez mladih.
Hrvatska, zemlja bez mladih, može imati samo simbole države, ali ne i suverenitet