Hoćemo li dobiti prvu stranku intelektualne desnice

Zahvaljujući kulturnome profilu i političkoj toleranciji Plenkovića i Stiera stranačko je političko zajedništvo donedavno funkcioniralo

Ostavka hrvatskoga ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera i nije neko veliko iznenađenje. Ona se mogla dogoditi i ranije, ali unutar HDZ-a kao političke zajednice i baštinika tradicije dr. Franje Tuđmana. To se ipak nije dogodilo premda se već i prije vidjelo da su u stranci dominantne dvije političke opcije. Jednu je predvodio Andrej Plenković, a drugu Davor Ivo Stier. Da postoje dvije opcije vidjelo se i kada je Davor Ivo Stier izišao sa svojom opcijom poznatom kao bruxelleska paradigma u kojoj je zagovarao demokršćanski profil stranke. Paralelno s tim, Plenković je bio više sklon narodnjačkom tipu stranke po uzoru na slične europske stranke. No zahvaljujući kulturnome profilu i političkoj toleranciji Plenkovića i Stiera (odraslog u Argentini), stranačko je političko zajedništvo ipak funkcioniralo. Postojeća su neslaganja postala očitija tek kada je došlo do razlaza s Mostom. Stier je bio za suradnju jer je mislio da će se tako učvrstiti demokršćanska ideja budući da je dolazio iz jedne sasvim drukčije političke kulture. No, ni Plenkoviću se nije moglo osporiti štih europskoga demokratskog nasljeđa. Ali se Plenković opirao da se HDZ pretvori u isključivo demokršćansku stranku. Neslaganja su se vidjela i u odnosu prema Zlatku Hasanbegoviću i Bruni Esih. To je možda i najzorniji pokazatelj Plenkovićeva odnosa prema konzervativizmu i demokršćanstvu. Istodobno je taj odnos pokazao da bi Plenković mogao imati i ozbiljnih unutarstranačkih problema zbog toga. Vjerojatno strahujući zbog mogućih stranačkih razmirica, pa čak i stranačkoga raskola, Plenković je ušao u neprirodnu koaliciju s HNS-om, usprkos tome što je HNS govorio da u saveze može ići sa svim strankama osim s HDZ-om. Kako je ta nova politička idila krenula, moglo se dogoditi da HNS dobije čak i Ministarstvo vanjskih poslova, na čelu kojeg bi bila Vesna Pusić! Zbog toga saveza mogle bi se pojaviti i nove razmirice. Moglo bi se dogoditi i da Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović na svoju stranu pridobiju i druge nezadovoljnike u HDZ-u. Zbog toga njih dvoje i osnivaju konzervativnu stranku, izrazite hrvatske atribucije. U nju bi mogli ući svi HDZ-ovi nezadovoljnici na čelu s Davorom Ivom Stierom, članovi Hrasta i pristalice Željke Markić. Ne bi se trebalo čuditi ni tome da ta nova stranka uskoro uđe i u savez s Mostom, jer dijele mnoge temeljne, svjetonazorske vrijednosti. Tako bi mogla nastati stranka intelektualne desnice. Bilo bi to prvi put da se u hrvatskom višestranačju pojavi prava konzervativna stranka kao politički pandan intelektualnim lijevim strankama. Jedino što kod nas još postoji izvjesni zazor od takvih stranaka, što je uvelike posljedica komunističkoga nasljeđa i mišljenja da su one nazadne, rigidne i primitivne. No kada se pogleda intelektualni profil te moguće intelektualne stranke, gotovo je sigurno da bi ona mogla biti ne samo intelektualnija nego i tolerantnija i politički šira od stranaka lijeve orijentacije. Ta bi stranka mogla ući i u politički savez s Mostom, koji je zbog svojih moralnih i političkih načela na kraju istjeran iz saveza s HDZ-om. Most je u političkome životu Hrvatske ostavio traga ne samo svojim načelima nego i naivnošću i nesnalaženjem u visokoj politici. Često je svojom ustrajnošću i moraliziranjem iritirao javnost. No Andrej Plenković nije prekrižio Most samo zbog toga nego i zbog svjetonazorskih razlika. Isto se dogodilo i Bruni Esih i Zlatku Hasanbegoviću, a možda bi se dogodilo i Davoru Ivi Stieru. Ipak se pokazalo da je Stieru vrednija njegova ljudska dosljednost od političkoga oportunizma i lukrativnih političkih funkcija. Osim toga, već se sada pojavljuju priče o sukobu interesa nove ministrice vanjskih poslova Marije Burić-Pejčinović čiji muž ima veliki utjecaj na moguću gradnju hidroelektrane na rijeci Cetini. Ta činjenica sigurno neće biti po volji ni drugim članovima stranke koji imaju visoke moralne principe slične Stierovim. Stoga, nakon Stierova odlaska, sigurno je da će u HDZ-u biti više političkoga prakticizma i pragmatizma nego demokršćanstva i političke idile.