Jadran u vrhu po plastičnom otpadu na dnu mora
Morski otpad izmiče kontroli, a posebno je alarmantna toksična mikroplastika koju ribe jedu kao plankton i završava i u našoj prehrani
ni najveličanstvenija morska bića na planetu nisu pošteđena problema s plastikom. Analizom biopsija gotovo 100 morskih sisavaca, ulješura, velikih kitova i bjelogrlih dupina – koji žive u utočištu za morske sisavce Pelagos – najvećem zaštićenom području na Mediteranu, između Italije, Francuske i Sardinije, osnovanom 2002. – utvrđena je visoka kontaminacija kitova ftalatima.
Kitovi najugroženiji
– Kao jedna od komponenti plastike, ftalati se obično nalaze u ambalaži, zavjesama za tuširanje, kabelima, lijekovima, pastama za zube, bojama..., čak i u kozmetici, u laku za nokte ili kosu, gelovima za tuširanje te u parfemima. Prosječna koncentracija DEHP-a (najtoksičnijeg ftalata) pronađenog u suhom tkivu tih kitova je 1060 μg/kg, a visokom se smatra već i koncentracija iznad 300 μg/kg) – objašnjava Prvan, ističući kako se ftalati smatraju toksičnima i za ljude i životinje, s mogućim štetnim učincima na plodnost i razvoj fetusa. Iako se vjeruje da uzrokuju i endokrine poremećaje, a neki od njih su klasificirani kao kancerogeni, globalna proizvodnja ftalata danas iznosi tri milijuna tona godišnje. – Kontaminacija kitova plastikom izaziva duboku zabrinutost za stanje oceana i trebala bi biti uponeke zorenje za naše vlastito zdravlje – ističe Prvan. Dodaje kako boja, kozmetički proizvodi i plastične vreće imaju nepovratno djelovanje na naša mora, no količina otpada samo raste. I prije nego rublje stavite na sušenje u sušilicu, promislite. Ogromne količine vlakana iz odjeće pranjem i sušenjem završavaju kao mikroplastika i kanalizacijom dospijevaju u rijeke i mora, upozorava on. Nicola Hodgins, voditeljica znanstvenog i istraživačkog ureda za očuvanje kitova i dupina (WDC), za Daily Mail izjavila je kako su tom vrstom zagađenja pogođene 663 morske vrste. Reproduktivne mane zbog toksične mikroplastike, vjeruje se, razlog su drastičnom smanjenju kitova perajara u Sredozemlju zadnjih 20-ak godina. – Ovisno o sezoni, goleme se količine smeća nađu i u našem dijelu Jadrana, oko Pelješca, Mljeta, Visa..., kad u proljeće strujama krene smeće iz Albanije – ističe Draško Holcer, osnivač Instituta za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet iz Velog Lošinja. Plastika koja pluta sama po sebi nije problem. No pluta je samo 5-20%, dok ostala tone na dno i akumulira se u jarcima i udubljenjima u dubokim vodama. Unatoč takvim procjenama, slažu se naši stručnjaci, stanje u Jadranu zasad nije alarmantno. No nastave li se sadašnji trendovi, s kojima se zasad ukoštac hvataju samo ekološke udruge i osviješteni građani, prognoze nisu optimistične. Svako malo zgranuti smo zapetljavanjem dupina ili morskih kornjača u ostatke ribarskih mreža, gutanjem plastičnog otpada poput plastičnih vrećica koje neki sisavci i ribe zamijene za meduze... – No Jadransko je more zasad čisto i riba ulovljena u Jadranu još je sigurna – kaže dr. Pero Tutman, predstavnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita. Protekle tri godine splitski je institut sudjelovao u 5,3 milijuna eura vrijednom EU projektu DeFishGear na temu morskog otpada pod vodstvom Nacionalnog instituta za kemiju iz Ljubljane. U njemu su sudjelovali stručnjaci iz Slovenije, Hrvatske, BiH, Italije, Crne Gore, Albanije i Grčke, a pilot-projekt proveden je na četiri odabrane lokacije – u Saplunari na Mljetu, ušću Neretve, Punti u Omišu i Zaglavu na Visu – s ciljem procjena onečišćenja jadransko-jonske regije morskim otpadom, mikroplastikom i njezinim učincima na morske organizme te osiguranja održiva gospodarenja morskim i obalnim područjem. Količina otpada sigurno je puno veća, ali se u istraživanju nije radila procjena koliko ga ima. Praćenjem plutajućeg otpada u Bračkom kanalu i u vodama sjeverno od Hvara više od 90% pronađenih predmeta bilo je Umjesto 5%, moglo bi se reciklirati najmanje 20% plastičnog otpada. Novi i kreativni modeli temeljeni na višekratnoj uporabi plastične ambalaže u svijetu bi mogli donijeti nove ekonomske prilike u vrijednosti od 9 milijardi dolara godišnje, dio je izvješća The New Plastics Economy, predstavljenog lani u Davosu. Da bi i zemlje tzv. jadransko-jonske regije trebale proaktivnije djelovati govori i činjenica da su Francuzi 2000. Jadran svrstali u vrh europske liste po količini i zastupljenosti plastičnog otpada na dnu mora, nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemlja i Keltskog mora. plastično, a u akvatoriju zapadno od Dubrovnika oko 85%, potom gume i tkanine. Nisu zanemarivi ni nalazi opušaka, metalnih čepova te štapića za uši koji su kanalizacijom dospjeli do mora. U suradnji s ribarskim zadrugama Hvar iz Hvara i Adria iz Tribunja, iz koćarskih je pak lovina sa dna prikupljeno gotovo 30 tona morskog otpada, oko 2 tone izgubljenih ribolovnih alata, mreža... Koćarenje je praktično jedini efikasni način za aktivno skupljanje otpada s morskog dna. No ne samo da nisu nađene tvrtke za reciklažu toga neselekcioniranog otpada i on je tek pohranjen na deponije, nije bilo novca ni za dovršetak istraživanja, kaže Tutman. Jedno od područja istraživanja bila je, naime, i prisutnost mikroplastike u probavnom traktu gospodarskih vrsta riba – trlje (Mullus surmuletus), arbuna (Pagellus erythrinus) i srdele (Sardinia pilchardus). Kod svih vrsta u određenom su postotku pronađene čestice koje bi potencijalno mogle biti mikroplastika, ali je riječ o premalom uzorku, samo 90 jedinki. Kod 30 trlja koje su uzete za uzorak u 21 želucu pronađene su čestice koje sliče na mikroplastiku. Kod 30 arbuna iz uzorka u njih 15 pronađene su slične čestice te kod 11 od 30 srdela, kaže Tutman. Je li u pitanju mikroplastika ili ne, trebalo se utvrditi kemijskom analizom u laboratoriju partnera u Ljubljani, s obzirom na to da u Splitu nemaju laboratorija ni uređaja za analizu plastike. No budući da je zaprimljeno jako puno uzoraka, a po završetku projekta u Ljubljani su ostali i bez nekoliko ljudi angažiranih samo zbog projekta, ti rezultati nisu gotovi niti se zna hoće li ikad biti. – Činjenica je da je nešto nađeno, a u kojoj količini je to mikroplastika ili nešto drugo, nije još dokazano – kaže Tutman, ističući kako su s istim i sličnim partnerima u DeFishGearu nedavno prijavili nekoliko sličnih projekata za fondove EU, kako bi se nastavilo istraživanje, no nisu prošli. Sve je stalo na velikom dokumentu vladama i ministarstvima sedam uključenih zemalja u projekt i preporukama o daljem gospodarenju morskim otpadom, koji se u nas sustavno ne prikuplja ni evidentira, a međunarodna i nacionalna legislativa u praksi se ne primjenjuje zadovoljavajuće. Iako je to samo kap u moru, Francuska je lani prva u svijetu zabranila plastične šalice, tanjure i ostali jednokratni pribor za jelo, koji do 2020. moraju zamijeniti biorazgradivi materijali.