Onome tko ne može prestati pušiti e-cigareta sigurno je bolja alternativa
Dr. Karl Fagerström, vodeći klinički psiholog i istraživač o ovisnosti o nikotinu, duhanu i e-cigaretama te kako se država treba nositi s problemom pušenja
Država može zabraniti neke proizvode, ali to ne znači da ljudi neće koristiti. Bolje ih je onda motivirati za manje štetne, kaže dr. Fagerström Uloga koju e-cigarete mogu igrati u okončanju ili širenju epidemije pušenja postala je jedna od najžešćih borbi u povijesti europskog javnog zdravstva. Struka i javnost podijeljeni su, po jednima elektroničke cigarete mame i nepušače i na “pušenje”, po drugima su proizvodi smanjene štetnosti i “lijek” za odvikavanje od pušenja. Novim Zakonom o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda elektroničke i obične cigarete u nas su pak nedavno proglašene jednako krivima za problem pušenja, koje je odgovorno za čak 85% od oko 2100 slučajeva novooboljelih od karcinoma pluća godišnje, po čemu smo na 2. mjestu u EU. Stoga o toj problematici razgovaramo s jednim od vodećih kliničkih psihologa i istraživača o nikotinu i prestanku pušenja, dr. Karlom Fagerströmom, dobitnikom medalje WHO-a za izvanredan doprinos u kontroli duhana.
Što je gore, nikotin ili dim iz cigareta?
Definitivno dim. Štetnost čistog nikotina jasno je dokazana samo u trudnoći. Fagerström za nedavne
Čega se treba bojati kad govorimo o pušenju i gorenju duhana?
Trebalo bi se plašiti svih od otprilike 6000 supstanci od kojih je njih 60 dokazano kancerogeno.
Koliko nam zapravo toksina prijeti iz e-cigareta, a koliko iz duhana?
Nisam toksikolog. No, primjerice, i u prženoj hrani ili hrani s roštilja mogu se naći vrlo visoke koncentracije toksina.
Hrvatska regulativa podjednako zabranjuje klasične i e-cigarete jer se tvrdi da su e-cigarete primamljive djeci koja počinju pušiti?
To nužno ne mora biti istina. Istraživanja iz Velike Britanije jasno pokazuju da mladi pušači ne počinju pušiti radi e-cigareta.
Vjerujete li u istraživanja koja govore kako su e-cigarete i slični proizvodi i 95% manje štetni od klasičnih cigareta?
To ne treba uzeti kao preciznu brojku. E-cigarete se razvijaju, a postotak od 95% je dobiven tijekom evaluacije prve generacije e-cigareta. Neke od njih danas bi mogle biti više štetne, ali i dalje puno manje od cigareta. Naravno, nedostaje nam epidemiološka obrada.
Biste li takve proizvode preporučili ovisniku o nikotinu?
Ako netko ne može prestati, nikotinska nadomjesna terapija i proizvodi poput snusa (duhana za oralnu uporabu) ili e-cigareta sigurno su bolja alternativa. No je problem s nikotinskom nadomjesnom terapijom i snusom što ih pušači baš i ne vole.
Kako komentirate činjenicu da se e-cigareta u Britaniji smatra lijekom protiv pušenja, u Australiji otrovom?
To donekle ovisi o tome kako se lijek za pomoć u prestanku pušenja definira te kako se ta definicija interpretira. Nikotin može ući u kategoriju medicinskog pripravka, ali tada moraju biti prikupljeni svi podaci o sigurnosti i učinkovitosti kako bi za tu svrhu uopće mogla biti izdana dozvola.
Što je s propilen glikolom i formaldehidom u e-cigaretama, za koje se tvrdi da su kancerogeni? Je li točno da je koncentracija formaldehida u e-cigaretama i pet puta veća nego u običnoj cigareti?
U principu ne, ali znanstvenici su postavili nerealne uvjete kako bi pronašli tako visoke koncentracije u određenim tipovima e-tekućina.
Kako država treba odgovoriti na problem pušenja – potpunom zabranom ili poticanjem na manje štetne alternative?
Vi možete zakonom nešto zabraniti, ali to ne znači da ljudi neće koristiti takve proizvode.
Neki stručnjaci tvrde kako je e-cigareta dobra samo za prevladavanje apstinencijske krize u trajanju od 6 do 8 tjedana, ali ne na dugi rok.
Da, ali dugotrajna upotreba nije uvijek problem. E-cigareta može biti dobro rješenje i u situacijama kad se pušač nakon nekog vremena ponovno vraća pušenju.
U Švedskoj ste dugo godina vodili kliniku za odvikavanje od pušenja. Kakvi su bili rezultati?
Teško je odgovoriti načelno, no kad govorimo o udjelu današnjih pušača u Švedskoj koji iznosi oko 8-9 posto ukupnog stanovništva, možemo govoriti o uspješnosti od 20% na, recimo, godišnjoj razini.