Kad bi se pitalo pse, svi bi odabrali da žive u Osijeku
Građani rado pomažu volonterima, po čemu su fenomen u Hrvatskoj, a od početka godine udomljen je 191 pas, više nego ikada i više nego što ih azil može primiti
O osječkom skloništu za pse brinu se volonteri udruge Pobjede, no oni uvijek ističu da ničega ne bi bilo bez velike podrške građana Psi se voze u tramvajima i autobusima, i to bez karte, besplatno. Zabranjeno je držanje pasa na lancu. Otvorena su im vrata Dječjeg kazališta i Kina Urania, a slobodno mogu i u “kupnju” u podosta trgovina. Dok im vlasnici piju kavu, oni se izležavaju pod stolom u kafiću, a ožedne li, konobari će, u sve više lokala, i njima rado ponuditi posudu s hladnom vodom.
Udomljavaju, a puni
Trčkaraju i igraju se na ukupno desetak igrališta u gradu, što je, vjerojatno, i najviše u Hrvatskoj. Za Božić, građani pohrle u azil za napuštene pse kako bi ih prošetali. To je Osijek, grad u kojemu psi zauzimaju sve dostojanstvenije mjesto pod suncem. I baš zato, kažu aktivisti, i građanima je sve ljepše živjeti u njemu. Velike zasluge za takvu sliku pripadaju i volonterima Udruge Pobjede, koja nadljudskim napori- ma skrbi o osječkom skloništu za pse. Volonteri će, pak, na to “prebaciti kockicu” i reći – ničega ne bi bilo bez nevjerojatne podrške naših sugrađana. - Ne znam jesu li Osječani zaista dobri ljudi ili smo ih mi uspjeli animirati, ali činjenica je da imamo najveću potporu svojih građana u našem trudu i radu. I po tome smo fenomen u Hrvatskoj – napominje Ivana Crnoja, čelnica Udruge Pobjede. - Čak 191 pas udomljen je u samo pet i pol mjeseci ove godine, što je rekord kojim se ponosimo – nadovezuje se ona. Koliko je to značajna brojka, svjedoči najbolje podatak da je kapacitet skloništa 180. Udomljen je, dakle, cijeli jedan azil. Novi dom u cijeloj 2016. pronašlo je, usporedbe radi, tristotinjak pasa. No, azil je, bez obzira na tu pohvalnu statistiku, u svakome trenutku – pun. - Kada netko udomi psa, on spašava dva psa: onoga kojega odvodi kući i onoga koji će s ulice doći na njegovo mjesto – poručuje Ivana. Na njihovu nedavnom pikniku “Povratak otpisanih” okupilo se više od 500 udomitelja i udomljenih ljubimaca. Sve donacije proslijeđene su za pomoć životinjama koje u azilu još čekaju novi život. Kao volonterka, Ivana Crnoja došla je u azil u osječkom prigradskom naselju Nemetin prije ravno deset godina. Bilo ih je tada troje, a danas ih je 80 aktivnih volontera, s volonterskim ugovorima. Udrugu su osnovali 2009., skrb o azilu preuzimaju 2010., a već godinu kasnije registrirali su ga kao sklonište. - Jedno smo od tek šest “no kill” skloništa u Hrvatskoj. Dakle, od ukupno 30 skloništa u zemlji, samo nas šest ne ubija pse nakon 60 dana. Novi zakon o zaštiti životinja poslan je u saborsku proceduru pa će, izglasaju li ga, čemu se toplo nadamo, sva skloništa ubuduće biti poput nas jer će se zabraniti ubijanje – veseli se naša sugovornica. Osječki azil poseban je po tome i što je jedini otvoren za posjetitelje od 10 do 18 sati, svaki dan, bez
Svaki dan od 10 do 18 sati posjetitelju mogu šetati pse ili pomagati u čišćenju i uređenju azila
iznimke. U tih osam sati, građani mogu šetati pse ili pomagati volonterima. Vikendom, tako, svaki pas ode u šetnju. - Za božićni ručak, koji je 26. prosinca, cijeli se azil prošeta i tri puta. Građani stvarno sudjeluju u svemu što radimo i grad nam je sve ljepši za život. Cilj nam je da shvate važnost udomljavanja, kastracije i zajedničke brige za životinje, jer to su psi svih nas – ponosna je Ivana. U šetnju sa psima često se zaputi i Igor Berecki, poznati osječki pedijatar. U azil, tako, zna stići i ravno iz dežurstva u osječkoj bolnici. Voditelj je, naime, Odjela za intenzivno liječenje djece Klinike za pedijatriju u KBC-u Osijek. - Moja Monika, Tijana i Ben sve to radimo obiteljski, uključivši i naše pse Frankieja i Lucy koji su također udomljeni ulični primjerci pseće ljubavi. Moja sestra vjerojatno više vremena provodi u azilu nego kod kuće, gdje je i sama udomila još tri psa. S osječkim azilom vežu me odreda lijepe veze, brojna osobna poznanstva s azilskim volonterima, kumovanje jednom od najstarijih azilskih pasa kojem sam i imenjak, povremena suradnja pri zbrinjavanju i udomljavanju pasa, odlasci u šetnje azilskih pasa i uključivanje u neke od brojnih akcija Udruge Pobjede – navodi dr. Berecki. Osijek je zadnjih godina, rezimira, izrazito napredovao glede humanog i civiliziranog postupanja i zbrinjavanja uličnih pasa i mačaka. Isprva zahvaljujući herojski požrtvovnom radu volontera, a u zadnje vrijeme i uz pohvalnu suradnju s odgovornim gradskim službama.
I zajedničko kupanje
Da uvijek ima prostora za više i bolje ističu i u gradskoj upravi. - Uveli smo, za početak, po jedan tramvaj i autobus za prijevoz pasa, a nismo pravilnikom ograničili njihov broj pa ćemo vidjeti. Povratne reakcije su odlične, no ima i onih koji se ne žele voziti sa psima. Takva su vozila vidljivo označena naljepnicom “dog friendly”, tako da građani kojima to smeta mogu pričekati drugi tramvaj ili autobus – pojašnjava Ljiljana Belajdžić, pročelnica Upravnog odjela za urbanizam i graditeljstvo, komunalno-stambeno gospodarstvo, promet i zaštitu okoliša. Dogovara se, nastavlja, i postavljanje više koševa za izmet. Nakon Zagreba, Osijek je drugi grad u Hrvatskoj u kojem je zabranjeno stalno držati psa na lancu, odluka je od veljače. Namjera je, ističu u Gradu, osigurati primjerenije uvjete života ljubimcima, a pri tome spriječiti štetu ili ozljeđivanje drugih građana. Ne izaziva se tako, rezimiraju, agresija u životinja. - Što se sankcija prema prekršiteljima tiče, ostavili smo rok od godinu dana za prilagodbu na nova pravila – kaže Belajdžić. Ivana Crnoja ima, pak, još jednu ideju. - Na popularnom kupalištu “Željo” uz Dravu građani se redovito kupaju sa psima pa pregovaramo s Gradom da to i blagoslovi, odnosno ozakoni – zaključuje ona.