Pisanje poezije nije sprint, piše se na duge staze
Mađari čitaju prijevode Krleže, Jergovića, Čegeca, Rešickog...
Mađarski pjesnik na gostovanju u Booksi požalio se da u njegovoj zemlji riječ pisaca nema težinu kojom se utječe na društvena zbivanja Mađarski pjesnik Arpad Kollar koji je na mađarski s hrvatskog preveo roman “Ruta Tanenbaum” Miljenka Jergovića, bio je gost književne tribine u zagrebačkoj Booksi. Dosad je objavio tri zbirke poezije, među njima i nagrađivanu zbirku za djecu.
Zbirka posvećena Sarajevu
– Uvijek se govori da se poezija malo čita, da je svi pišu, a da je nitko ne čita i malo tko kupuje, ali mi pišemo na duge staze. Ali, kao i u Hrvatskoj, i u Mađarskoj je poezija važna stvar. Pisanje poezije nije sprint, nego maraton, uostalom kao i cijela književnost. Tek za puno godina vidjet će se koje će knjige ostati zapamćene a koje nestati. Kada se u Mađarskoj proda pet ili šest stotina primjeraka neke zbirke, to je uspjeh. Puno je bolja situacija s pjesnicima koji pišu za djecu. Tu se može prodati i nekoliko tisuća primjeraka knjiga, a počelo se i s uvođenjem mladih, suvremenih pjesnika i u lektiru – kaže Kollar koji je šest godina vodio i Društvo mladih mađarskih pisaca. Kako su odre- dili koji su to mladi pisci? – Marko Pogačar zna reći da je mladi pisac onaj koji još nije objavio knjigu. Znači, mladi pisac možete biti i sa sedamdeset godina. Ali, mi smo postavili dobnu granicu na trideset i pet – dodaje Kollar čija je druga zbirka poezije posvećena Sarajevu. A zašto nije objavljena u BiH ili u Hrvatskoj? – Ne znam. Prije petnaestak godina bio sam u Sarajevu i to me ponukalo na pisanje knjige o tom gradu koji je doživio tešku traumu. Sarajevo je simbol. Ima jaku atmosferu. Ciklus pjesama “Ne u Sarajevu” objavljen je u časopisima u BiH, ali cijela knjiga još čeka prijevod – veli Kollar kojiu Hrvatskoj još nema prevedenu knjigu. – Prevedene su neke pojedinačne pjesme, ali knjigu još nemam – napominje pjesnik koji tvrdi da ne bi mogao prevesti vlastite pjesme na hrvatski jezik jer toliko dobro ne govori naš jezik. – Rođen sam u Senti u Vojvodini, ali sam se kao vrlo mlad preselio u Mađarsku, pa hrvatski ne govorim tako dobro da bih mogao prevoditi poeziju. Imam problema s padežima – veli Kollar. A koliko je hrvatska književnost poznata u Mađarskoj? – U stručnim krugovima je poznata. I mi smo nedavno u Segedinu objavili antologiju hrvatske književnosti. Poznat je Krleža – kaže Kollar koji zna da su na mađarski prevedene i knjige Branka Čegeca, Delimira Rešickog... A imaju li mađarski pisci i društvenog, političkog utjecaja na zbivanja u Mađarskoj.
EU nas je otvorio svijetu
– Od nas se čak i očekuje neka reakcija na stvarnost, ali naša riječ, nažalost, nema težinu. Pisci u Mađarskoj nemaju riječ. Puno razmišljamo o tome, je li to problem. Ali, možda i nije. Možda mi pisci nismo tako pametni kako se to obično misli – ističe te dodaje da je ulaskom Mađarske u EU osobno profitirao, naravno, ne financijski. – Mi smo kao narod i kao država prilično zatvoreni, a EU nas otvara u svakom pogledu i od toga možemo imati samo koristi – zaključuje Kollar.
U Mađarskoj se bolje prodaje poezija za djecu, a mladi autori ulaze i u lektiru
Ulaže se u kulturu, ali u velike muzeje, operne zgrade, a ne u same umjetnike