Igramo za dnevnice, i na pijesku koji se ne grije na plus 30
Na prijašnjem EP-u kada bi se pijesak zagrijalo morao se teren često zalijevati
Do sada smo samo jednom dobili novčanu nagradu za zlato na EP-u. Mislim da je to bilo prije dvije godine kada je svaki igrač dobio 2000 kuna. Rukometaši na pijesku Hrvatske, aktualni europski i svjetski prvaci, dobro “guraju” na ovogodišnjem Europskom prvenstvu koje se održava u Zagrebu. Četiri nastupa, četiri pobjede. Prvog dana bili smo bolji od Srbije (2:0), Francuske (2:0) i Švedske (2:1), a jučer od Švicarske (2:0). – Imam osjećaj da još nismo na najvišem nivou – istaknuo je Ivan Dumančić, koji igra “markera” u našoj reprezentaciji.
Nema zalijevanja terena
Oduševljen je kako sve to izgleda na Jarunu. – Ono što je važnije, oduševljeni su svi stranci. Mi smo prije dvije godine igrali u Španjolskoj. Napravili su terene u nekoj zabiti, daleko od grada. Čak su neki tereni bili bez tribina. Ovo kod nas je fantastično – istaknuo je Duma. I pijesak je dobar? – O, da. Prvi se put igra na kvarcnom pijesku koji se ne grije ni kad sunce prži najjače. Ne znam koliko je koštala ta investicija, ali je super igrati. Na prijašnjim prvenstvima, kada bi se pijesak zagrijalo, morao se teren zalijevati vodom između dva seta – kaže Ivan. Rukomet na pijesku nije toliko isplativ kao dvoranski rukomet. Naši dečki igraju na ovom Europskom prvenstvu samo za dnev- nice. – Čuo sam da je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić obećao neke nagrade ako osvojimo zlatnu medalju. Do sada smo samo jednom dobili novčanu nagradu za zlato na Europskom prvenstvu. Mislim da je to bilo prije dvije godine kada je svaki igrač dobio 2000 kuna. U nekim drugim državama medalje na pijesku se puno više vrednuju – rekao je Dumančić.
Iz Turske u Mađarsku
Rukomet na pijesku igraju uglavnom igrači koji profesionalno igraju dvoranski rukomet. No, to su većinom igrači koji igraju u slabijim klubovima. U našoj reprezentaciji tako imamo igrače koji igraju u Maksimiru, Rudaru, KTC-u, Dubravi, Gorici, a imamo i dva igrača koji igraju u inozemstvu. Valentino Valentaković igra u Drugoj švicarskoj ligi, a Ivan Dumančić je lani igrao u Turskoj, a u novoj sezoni nosit će dres mađarskog prvoligaša Gyöngyösa. – To je klub iz istoimenog gradića koji ima 35.000 stanovnika. Od Budimpešte je udaljen 60 kilometara. U klubu će u novoj sezoni igrati pet igrača s prostora bivše Jugoslavije, a od Hrvata Ante Marić i ja. Imao sam u planu ostati u Turskoj da me je zvao Bešiktaš, a kako nije odlučio sam prihvatiti poziv mađarskog kluba. Lani su imali lošu sezonu, osvojili su u ligi tek 11. mjesto. No, igranje u mađarskoj ligi može mi biti dobra odskočna daska u daljoj karijeri – istaknuo je Ivan Dumančić, koji je u Hrvatskoj karijeru izgradio igrajući za Dubravu, a bio je jedno vrijeme na probi u PPD-u Zagreb, do Veselina Vujovića.
U našoj momčadi ističe se 2,10 metara visoki Josip Šandrk, koji igra više u obrani