Hoće li nam posmrtni akter hrvatske politike priuštiti još jedne izbore za Zagreb
Poslije nedavnih izbora, najzanimljivija politička tema bit će zagrebački referendum o promjeni imena najljepšega zagrebačkog trga. Najavljeno referendumsko pitanje je o tome hoće li se mijenjati ime Trga Josipa Broza Tita ili neće. Kao i sve što je povezano s Titom, vjerojatno će suprotnosti izazvati i taj referendum. Suprotnosti o Titu već su odavno podijelile pojedince i političke stranke. Zato će rezultati najavljenoga referenduma prvi put objektivno pokazati što o njemu zaista misle Zagrepčani. Ujedno će se vidjeti koliko su vjerodostojne priče o Titu kao najznačajnijem Hrvatu ili kao hrvatskom zlotvoru. Ta suprotnost o njemu živi još i danas, pa je Bandićeva odluka da o tome provede referendum možda i najmudrija. Nakon njega mogla bi nestati i većina gloženja oko Tita. Do imenovanja Titovim imenom taj je trg već niz puta mijenjao ime: od Sajmišta, Kazališnog trga, Wilsonova trga, Trga kralja Aleksandra I. Očekivalo se za vrijeme NDH da se Trgu dade ime Ante Pavelića, ali se to nikada nije dogodilo. No kada su 1945. došli partizani, nakon godinu dana trgu su dali ime Trg Josipa Broza Tita. Pravo je čudo što partizani, nakon što su s najvažnijega zagrebačkog trga uklonili spomenik banu Josipu Jelačiću, na istome mjestu nisu postavili spomenik svom partizanskom maršalu. Već samom najavom da će biti proveden referendum podijelile su se i političke stranke. HNS je već na početku izjavio da nije za promjenu imena trga. Njegov sadašnji koalicijski partner HDZ nije rekao ni da je za ni da je protiv. Ostale su stranke uglavnom šutjele. Tada još potencijalno stranka Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića odmah je izjavila da je čak i protiv referenduma. Jednako je tako politički tvrda bila i Hrvatska narodna stranka. Za nju uopće nema dvojbi o promjeni imena. To je pomalo čudno jer je upravo Tito naredio smjenjivanje njezinih utemeljitelja Savke Dapčević-Kučar i Mike Tripala. Znači da im je Tito važniji i od njihovih osnivača. Naravno da je protiv promjene imena trga i SDP jer on i dalje njeguje kult Josipa Broza Tita. Stoga je logično očekivati da će SDP i njegovi pristalice na referendumu biti protiv. Zbog održavanja Titova kulta, SDP se najvjerojatnije neće skoro transformirati u socijaldemokratsku stranku. Referendumsko glasovanje njegovih članova za Tita samo ga može još više udaljiti od pretvaranja u modernu lijevu stranku. Referendumski ultimatum Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića i njih također samo može udaljiti od stvaranja stranke moderne desnice. A upravo njihov prezir referenduma kao najneposrednijeg oblika demokracije upućuje na to da bi i njih ideološka tvrdoća mogla dovesti i do političke rigidnosti. Osim toga, njihova ultimativna ustrajnost podsjeća na ponašanje Mosta zbog kojega su mnogi bili iritirani. Referendum je upravo prilika da svatko neposredno iskaže svoje mišljenje. Zbog demokratskih deficita i starih animoziteta moguće je da će se teško formirati većina u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Moguće je da će teško doći i do odluke o provođenju referenduma, premda bi to bio najdemokratskiji način da Zagrepčani kažu što misle o Titu i pola stoljeća njegove samovlasti. Možda bi tek nakon zagrebačkoga referenduma Tito mogao napokon postati tema samo za povjesničare. Već je prošlo sasvim dovoljno vremena od njegove smrti da on iz svoga podzemnoga svijeta i dalje utječe na naše vrijeme i današnju politiku.
Kao i sve što je vezano uz Tita vjerojatno će biti suprotni i rezultati izjašnjavanja o ploči s njegovim imenom