NEPOZNATI B
BP iše: IVICA RADOŠ iskup sisački Vlado Košić je crkveni dostojanstvenik koji svojim dnevnopolitičkim izjavama često uzbuđuje javnost. Njegovo pravo da komentira recentne političke događaje ne treba dovoditi u pitanje premda je to neobično budući da u svakoj pastvi pa i u njegovoj ima vjernika svakovrsnih političkih opredjeljenja. Košić je rođen 20. svibnja 1959. u Družbincu, mjestu desetak kilometara od Varaždina. Odrastao je u Družbincu, u općini Petrijanec. U kući u kojoj je odrastao su, kako kažu, „furt dolazili zetovi“. Naime, u relativno bogatoj kući stalno su rađane kćeri jedinice. U posljednjih stotinjak godina na istoj adresi živjele su i žive generacije četiri prezimena – Žiher, Dombaj, Košić i Ružmarić. Danas u toj kući živi biskupova majka Marta (1936.) i sestra Darinka s obitelji, a njezin sin, biskupov nećak, prvi je muški nasljednik nakon četiri generacije. Košićev otac Ivan (1935.-2017.) ove je godine preminuo. “Ime mojem djedu bilo je Frano, a njegovu Stjepan, bili su braća. Oni do ove generacije nisu imali muškoga potomka. To je biskupov nećak, sin Darinke, koja ima još dvije kćeri“, kaže Nikola Dombaj, rođak biskupa Košića. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, preci biskupa Košića nisu bili angažirani niti su se borili u nekoj od vojska, međutim, njihovi rođaci jesu.
Potajno išao u crkvu u Rumi
„Moj djed Franc bio je u ustašama, ali ih je napustio, inscenirao je upalu uha, vrelu vodu si je nalio u uho, koje je onda procurilo i zbog toga je dobio otpust iz vojske. Inače je odlikovan željeznim križem jer je na nekoj pruzi spasio neke ljude. Sjećam se priča da je baka krajem rata zakopala uniformu da je partizani ne pronađu“, priča Nikola Dombaj, vlasnik male farme krava na kojoj proizvodi mlijeko. Njegov rođak Vlado Košić odrastao je baš u svom Družbincu a osnovnu školu pohađao je u Petrijancu i, dakako, bio odličan đak. „Ne znam gdje su te njegove lektire iz osnovne škole, pisane krasopisom. Interesantno, dok smo išli u osnovnu školu sestra moja i ja prepisivali smo njegove lektire. To je bila fantastika, kakve su to lektire bile?! Ja sam tako, prepisujući njegovu lektiru, dobio peticu, a moja sestra Jasna četvorku“, u šali se prisjeća rođak biskupa Košića. Nakon osnovne škole, Košić je pohađao klasičnu gimnaziju, Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika, na Šalati. Bio je smješten u sjemeništu. Kad je 1978. završio srednju školu, studirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu na kojem je 1985. i diplomirao. Vojsku je služio u Rumi, gdje je prilikom izlazaka iz vojarne često potajno išao u crkvu. Tada se sprijateljio s ondašnjim rumskim župnikom. Zaredio se 28. srpnja 1985. Budući da je nakon duljeg vremena netko iz Družbinca postao svećenik, rodbina i suseljani organizirali su veliku svečanost koja je počela svečanom povorkom od njegove kuće do crkve sv. Petra u Petrijancu. Mnogi mještani su bili obučeni u tradicionalne narodne nošnje. U povorci su sudjelovale i djevojke, odjevene u bijelo, tako da je sama svečanost doista bila spektakularna. Međutim, nije sve prošlo kako treba. Povorka je bila trn u očima komunističkih vlasti. Naime, lokalni komunistički moćnik, šef policije, naredio je da se sa „slavoluka“skine hrvatska trobojnica, zapravo zastava HSS-a s natpisom Vjera u Boga i seljačka sloga. Slavoluk je bio pokraj seoskoga križa, samo stotinjak metara od Košićeve kuće. „Komunisti su došli i skinuli zastavu“, priča jedan od obiteljskih prijatelja biskupa Košića. „Problem je bio i dolje, u Butini, gdje je također bio jedan slavoluk i na nastavak na sljedećoj stranici >>