‘Sisačku dolinu’
u Sisku, Metalurškim fakultetom u Sisku te Fakultetom za strojarstvo i brodogradnju i FER-om u Zagrebu. Sisak je industrijski grad desetljećima, a ta navika rada u industriji, kaže Sertić, vidi se i kod mladih radnika, koji su, kaže, u mnogim projektima i bolji od zaposlenika u Kaliforniji. Strojevi su pak uvezeni iz SAD-a na što se, kaže, uvijek ponosi američka veleposlanica kada dođe u posjet tvrtki. Na počecima rada u Hrvatskoj imao je problem jer ga banke nisu htjele pratiti. No danas ne mora ovisiti o njima jer sve troškove pokriva iz poslovanja. – U Hrvatskoj banke rijetko prate proizvodne djelatnosti jer se razmišlja da proizvodnja nije isplativa i da brzo propada. No kod nas to nije bio slučaj, štoviše, kontinuirano rastemo – kaže Sertić. Zato se i žele što prije proširiti. Jer potražnje stalno ima. Godišnji izvoz je oko 35 milijuna kuna, a glavna su tržišta gdje se proizvode mikročipovi – Tajvan, Kina, Japan, SAD, Njemačka... No Sertić nije stao na industriji. Osnovao je u sklopu istog kompleksa Poduzetnički inkubator (Pisak) koji je prva privatna inicijativa takve vrste u Hrvatskoj, a i jedini poduzetnički inkubator u Sisku i županiji. Otvoren je 2014. godine, a tijekom pet godina “stanari” inkubatora imaju subvencionirani zakup za poslovni prostor, besplatno korištenje zajedničkih prostorija, interneta, mentorskih usluga... Trenutačno se unutar inkubatora nalazi 12 poduzetnika koji zapošljavaju 150 ljudi. Voditeljica Piska Krunoslava Kosina-Milutinović kaže kako prednost korištenja inkubatora imaju proizvodne tvrtke, IT industrija ili tvrtke koje pružaju usluge za proizvodnju. Taj je inkubator jedini u zemlji koji je otvorio poduzetnik, pa “kako poduzetnik najbolje razumije poduzetnika” i usluge su prilagođene potrebama stanara, kaže Kosina-Milutinović. Sertić kaže da je inkubatorom htio pomoći razvijanju poduzetničkog duha radnika koji su ostali bez posla, pa uz otpremnine mogu osmisliti svoje ideje. Maya Sertić, kći M. D. Sertića, i voditeljica marketinga Barbara Tomečak vode nas kroz Kulinarski institut – Kul In. Osnovan je 2011. godine, riječ je o regionalnom gastronomskom centru u kojem je glavni fokus na stvaranju, istraživanju i promociji suvremenih koncepata pripreme i obrade hrane. Nailazimo u kuhinji na strankinje koje su poslane u Sisak na usavršavanje. Program se vodi kroz individualni pristup i praktičnu nastavu. Institut ima i ugovor s talijanskom kulinarskom akademijom Alma koja u Sisak šalje svoje polaznike. Nude se programi za kuhare za catering i buffet, te za slastičare. Uskoro će se slastičari odseliti u nove prostorije, “slatku sobu”, a time će biti i više mjesta za program za kuhare koji je i specifičan, jer svaki učenik ima svoju radnu jedinicu. Program traje dva tjedna nakon čega se dobiva certifikat. Slastičari uče, osim izrade samih slastica, i razlike između kvalitete namirnica i načina obrade, dekoriranje, prezentaciju slastica. Kuhari uče tehnike pripreme hrane za catering i buffet, stilove i načine aranžiranja, profesionalne standarde prezentacije i usluge hrane. Polaznici Kul Ina odmah do instituta imaju i svoje apartmane, dijeli ih šetnja kroz hrastovu šumu, a u tim izuzetno dobro uređenim stanovima nekada su živjeli zaposlenici Željezare. Radi zdravije prehrane, napravljen je i vrt u kojem uzgajaju povrće. U blizini se nalazi i stari bunker, plan je ondje napraviti vinariju. Maya je odlučila Kaliforniju zamijeniti Siskom, pa će uskoro i voditi jezičnu akademiju. Ove godine u akademiju bi trebala doći i djeca iz dijaspore na učenje hrvatskog jezika.
Hrvati su u Kaliforniji moćni
Sertićev ritam je – tri mjeseca u SAD-u, pa tri tjedna u Hrvatskoj. Menadžment u američkoj tvornici prepustio je također Hrvatima. Kaže da su Hrvati ondje velika zajednica, a samo u Silicijskoj dolini ih ima oko 50 tisuća. – Okupljamo se oko hrvatske crkve u San Joseu. Godine 1991. osnovali smo Croatia Scholarship Fund preko kojeg stipendiramo studente koji žele studirati u Zagrebu, Splitu ili Mostaru s dvije tisuće dolara godišnje. Do sada smo u Hrvatskoj odškolovali 300 studenata, no malo tko se odluči i ostati. Omogućavamo i program za studente vinarstva u Kaliforniji i doškolovanje u proizvodnji vina, kroz Grgić fond – kaže Sertić. Spominje da Hrvati vode mnoge važne kompanije u Silicijskoj dolini, no ako i dolaze na ljeto ovamo, na povratak nisu spremni. Primjerice, glavni direktor Intela je Hrvat Brian Krzanich. Ono što odbija naše iseljenike, kao i gotovo sve strane ulagače, pristup je poduzetništvu. – U SAD-u poduzetnik ima svoje mjesto. Osnovni je stup društva jer zapošljava. Sistem je složen tako da ti pomogne da u tome budeš uspješan. Primjerice, same vam pristupaju agencije iz bilo kojeg dijela Amerike kako bi u slučaju da ako kod njih želite pokrenuti posao umjesto vas obavili sve pripremne radnje. Banke se isto tako ponašaju, kao servisi. Moja bankarica dođe, nudi, primjerice, povoljniju kamatu i ima već pripremljene sve papire za potpisivanje. Tako se ni ne bojiš prijevare – zaključuje Sertić.