Htjeli smo iz Jugoslavije izaći što bezbolnije
Odluka o suverenosti je donesena u dva teksta
Bili smo u svojevrsnom košmaru. Od nas se tražila demokracija, a u borbi za oslobođenje demokracije nema, kaže Ante Klarić
To je bilo vrijeme u kojem se razvijao zanos, otpor, solidarnost i zajedništvo, vrijeme u kojem međustranački sukobi nisu bili tako izraženi kao danas – kaže Ante Klarić, zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog sabora. Osvrnuvši se na izglasavanje Deklaracije o suverenosti i samostalnosti, on je istaknuo kako su u to doba ranih devedesetih u sabornici sve odluke donošene konsenzusom.
Sustav je sam sebi presudio
Zastupnici su bili svjesni svoje odgovornosti i opasnosti vremena u kojem su se našli i svi su htjeli da iz njega izađu što bezbolnije. Nije moglo biti promašaja, jer su se na istom programu našli i progonjeni i bivši progonitelji. – Odbacili smo ugovor o savezu suverenih država i sve što bi dovelo u pitanje samostalnost Hrvatske. Bili smo u nekom košmaru, od nas se tražila demokracija, a u ratu i borbi za oslobođenje nema demokracije u klasičnom smislu. Međutim, postojala je odlučnost da uspostavimo državu, demokraciju i slobodu. Metode katkad nisu bile prihvatljive ni za okruženje ni za pojedince u našim redovima, ali bile su odlučne i definirale su nas kao međunarodno priznati subjekt – ističe Klarić. Prema njegovim riječima, međunarodna zajednica u početku nije bila sklona priznavanju hrvatske neovisnosti, ali rat i gruba agresija kojoj smo bili izloženi utjecali su na to da su i zemlje u našem okruženju počele prepoznavali o čemu je riječ. U tom smislu puno nam je značila podrška Njemačke, Austrije, Vatikana i drugih koji su prepoznavali i shvaćali da se raspad Jugoslavije ne može zaustaviti i da je samo pitanje kojom će se metodom raspasti sustav koji je sam sebi presudio. Iza odluka koje su se u to vrijeme donosile stajala je volja naroda, one su bile izraz odlučnosti i hrabrosti, bez koje ne bi bilo moguće postići veličanstveni cilj slobode i države. Povremeni izleti unutar hrvatskog korpusa o tome kako bi zadane ciljeve trebalo ostvarivati u nekom duljem procesu, smatra Klarić, bili su više rezultat straha nego stvarnog uvjerenja,