Odnos vojnih snaga Hrvatske i snaga JNA neposredno uoči proglašenja samostalnosti u lipnju 1991.

Politika je bila odgoditi neminovno, jer smo u tom trenutku bili pripravni samo na oružani sukob sa srpskim pobunjenicima, ne i s JNA Na dan kad je Hrvatski sabor proglasio Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom, 25. lipnja 1991., ratni i politički događaji počeli su se odvijati velikom brzinom. Hrvatska i Slovenija, koje su tada usklađeno vukle iste poteze u odnosu na raskid s Jugoslavijom, bile su međutim prisiljene odmah prihvatiti ultimatum međunarodne zajednice, koja ih je natjerala na tromjesečni moratorij, na “konzumiranje” samostalnosti. Tzv. instant rat u Sloveniji, koji je počeo dva dana nakon proglašenja neovisnosti, pratio je scenarij prema kojemu je Slovenija mogla otići iz Jugoslavije nesmetano, a za Hrvatsku je bio pripremljen puno složeniji scenarij. Prema njemu Hrvatska je mogla otići iz Jugoslavije, ali bez dobrog dijela svoga teritorija, uglavnom onog na kojemu je živjela većina od 600 tisuća Srba, koliko ih je onda bilo u Hrvatskoj. SAO Krajina već je bila definirana kao oblik političko-teritorijalne autonomije koja je željela ostati u sastavu Jugoslavije. Politika hrvatskog vodstva u tom je trenutku bila usmjerena na odugovlačenje i odgađanje neminovnog oružanog sukoba s JNA, jer smo u tom trenutku bili pripravni samo na oružani sukob sa srpskim pobunjenicima. Još u svibnju 1990., naime, JNA je pokupila oružje Teritorijalne obrane Hrvatske, količinu kojom se moglo naoružati 200 tisuća vojnika. Jedino raspoloživo, lako oružje, ostalo je policijskim snagama, no ubrzo se tajnim transportima preko granica iz istočnih zemalja dobavljalo osnovno naoružanje, primjerice oko 30 tisuća kalašnjikova iz Mađarske. Istodobno, mnogi Hrvati snalazili su se i sami nabavljali oružje švercajući ga sa Zapada po astronomskim cijenama. Obrana RH temeljila se na postrojbama MUP-a, ali i desecima tisuća brojnih dragovoljaca. Glavni problem bio je nedostatak oružja, streljiva i teškog naoružanja. Kamo stvari idu, vidjelo se jasno u travnju 1991. kad je Hrvatska ustrojila vojno-policijske snage – Zbor narodne garde (ZNG). Do kraja svibnja 1991. ustrojene su tako prve četiri djelatne “A” brigade ZNG-a, iz kojih će se kasnije profilirati gardijske brigade. Do 11. travnja 1991. taj pričuvni i djelatni sastav policije, koji je tada glumio vojsku, imao je tadašnjim zakonom dopušteni broj od 39 tisuća vojnika. ZNG su svečano i formalno nastale 29. svibnja 1991. smotrom postrojbi na stadionu NK Zagreba. Nešto prije, 15. ožujka 1991. ustrojeni su i odbori Narodne zaštite, koji su brojali oko 50 tisuća