Zar blokiranima ne treba moratorij?
Ako je za Agrokor bilo političke volje da se donese specijalni zakon, kako je moguće da nema takve iste, ili još jače političke volje da se konačno sustavno riješi problem blokiranih građana kojih ima oko 330.000, i čiji broj samo raste? I blokiranih tvrt
Kad se išlo spašavati Agrokor, gotovo preko noći je donesen Lex Agrokor kojim su izvan snage stavljeni svi pravni postupci vezani uz poslovanje te firme i njezinih dugovanja. Oko toga se uopće nije dvojilo, nije bilo javne rasprave, iako je takvim zakonom narušen pravni sustav, u njega unesen novi, dotad nepostojeći element, a sudovi su dovedeni u situaciju da ne mogu raditi svoj zakonski posao, odnosno da po tom zakonu zapravo samo opstoje kao obični zapisničari u slučaju Agrokora. Bilo je rečeno da se ide spašavati veliki sustav, i ponajprije radna mjesta, i da neće biti otkaza, ali očito da će biti i otkaza. Ali u prvom redu išlo se na to, barem prema javnosti, da se taj poseban zakon donio kako bi se zaštitilo oko 60.000 radnih mjesta. Istina, to nije mali broj, pa je na račun tog broja i veličine koncerna Agrokor odmah prozvan firmom od sistemskog značenja za državu. No još nitko ne može sa sigurnošću reći kako će Agrokor završiti, i što će biti nakon 15 mjeseci, kad spomenuti zakon prestane štititi stara dugovanja od pravnih postupaka. I kako će se uopće firma reorganizirati vlasnički?
S nerješavanjem problema blokiranih odumiranje se samo ubrzava! Je li to konačno političarima postalo jasno?
Međutim, ako je za Agrokor bilo političke volje da se donese specijalni zakon, kako je moguće da nema takve iste, ili još jače političke volje da se konačno sustavno riješi problem blokiranih građana kojih ima oko 330.000, i čiji broj samo raste? I blokiranih tvrtki također. Zar njihov problem nije sistemski problem ove države? Po čemu su oni građani drugog reda, obespravljeni, ostavljeni na milost i nemilost ovršiteljima, Fini, odvjetnicima, javnim bilježnicima? Kako to da sve do jučer nije bilo uopće sluha da se išta mijenja u Ovršnom zakonu? A mediji su gotovo svakodnevno puni primjera ljudi koji su ovršeni izvan svake razumne mjere, i u postupcima koji su i sami po sebi debelo dubiozni. Kratko i jasno, potpuno podržavam zahtjev udruge Blokirani za moratorij na postojeći Ovršni zakon odmah, sve do dovršetka široke društvene rasprave i širokog konsenzusa. Ako je Agrokor dobio 15 mjeseci, moratorij su zaslužili i blokirani! To je jedini način da se ovaj problem sustavno i trajno riješi! Također, zbog prevelike važnosti ovog problema, ponavljam što je na nedavnom savjetovanju o ovome naglasila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović: “Treba reći da smo kao država dosadašnjim pravnim okvirom, koji je samo pogoršavao problem, kao i odgađanjem rješavanja problema moralno zakazali jer smo dopustili njegovu eskalaciju, što snažno pogoršava inače prisutan problem socijalnog raslojavanja, s brojnim nuspojavama. I to treba priznati. Ne zaboravimo da građani, osobito mladi, očekuju da se zaustavi socijalno raslojavanje, i da, s pravom, krajnje kritički gledaju na sustav koji dopušta da toliki građani žive u neizvjesnosti, izloženi teškim pritiscima svih vrsta, da se tisućama naših građana u blokadi uzima i ono malo što imaju jer nemaju mogućnosti ravnopravno nositi se sa sustavom. To moramo ispraviti i radi stvaranja moralnog okružja koje će jačati povjerenje u državu i njezine institucije.” Predsjednica je još upozorila da se država, ali i svi drugi subjekti ne mogu ponašati kao da se ništa nije dogodilo te je o ovom velikom problemu zaključila: “Mora se uvažiti činjenica da je on u velikoj mjeri nastao zbog bitno promijenjenih ekonomskih okolnosti. Uzimajući kredite u vrijeme povoljnih gospodarskih trendova, građani su se praktično preko noći našli pogođeni krizom. Većini građana plaća je rapidno pala, a mnogi su izgubili posao. Mnogi su zbog svega toga pali na prosjački štap, a nije malo onih koji su ostali bez jedine nekretnine, nerijetko zbog minornog duga, što je nedopustivo! Dio ljudi, u nuždi da nekako podmiruju obveze, snašao se odlaskom u inozemstvo, ali mnogi to nisu mogli. A i da su mogli, treba li tako rješavati problem? Država, ali i svi drugi subjekti uključeni u ovaj problem ne mogu se stoga ponašati kao da se ništa nije dogodilo. To moralno i pravno mrtvilo je nedopustivo.” Zato nikakvo rješenje za već blokirane nije ni ono koje je u proceduru pustio Most, a odmah ga prigrlio HDZ, valjda želeći tako smokvin list za svoje nepostupanje, ili za samo djelomično mijenjanje Ovršnog zakona, kako bi rekli da su nešto učinili, a zapravo problem opet nisu riješili. Jednostavno je krajnje vrijeme da se vladajuće stisne uz zid. Jer Hrvatska i ovako odumire! S nerješavanjem problema blokiranih odumiranje se samo ubrzava! Je li to konačno političarima postalo jasno?