“Državni udar”
Feljton Nova Šeksova knjiga: kako su Mesić i Manolić rušili Tuđmana
Svibanj 1993., bošnjačkohrvatski rat postaje sve krvaviji, Hrvati u BiH sve su nezadovoljniji, a F. Tuđman to govori suradnicima U svibnju 1993. još nije bilo sukoba ni u državnom vrhu ni u HDZ-u zbog hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini, iako je bošnjačko-hrvatski rat bio sve krvaviji. Tuđmanovu politiku podržavali su i Josip Manolić i Stjepan Mesić, što se osobito vidjelo na sjednici Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS) održanoj 11. svibnja 1993. u Predsjedničkim dvorima. Prema transkriptu, na dnevni red te sjednice VONS-a predsjednik Tuđman stavio je: 1. Rješavanje UNPA zona, 2. Problemi u svezi hrvatsko-muslimanskih sukoba u Bosni. Govoreći uvodno, predsjednik je kazao da EZ, OUN i SAD nisu, kao što se očekivalo, poduzeli neke odlučnije korake za rješavanje bosanskohercegovačke krize. Sve se odgađa jer nema jedinstvenog stajališta, da skore vojne intervencije vjerojatno neće biti, zbog čega nema izgleda da bismo UNPA zone mogli rješavati u sjeni toga općeg rješavanja stanja u BiH. Stanje u BiH, ocijenio je, proizlazi iz nedovoljnog razumijevanja potrebe suradnje između Hrvata i Muslimana te zbog nepovjerenja. Prema predsjedniku, muslimanska je strana nepovjerljiva jer sumnja da se Herceg-Bosna želi izdvojiti, a Hrvati su sumnjičavi jer smatraju da Muslimani žele nametnuti svoju vlast na tim područjima, da osobito žele promijeniti demografsku sliku onih provincija koje su Vanceovim planom predviđene kao hrvatske provincije.
Dvostruka igra
“I u tom pogledu smo suočeni sa dvostrukom jednom igrom”, rekao je predsjednik Tuđman i nastavio: “U provinciji tri, gdje je bilo suradnje od Tuzle do Orašja između Hrvata i Muslimana, tamo se planski ide sa tim da se politički postigne da Hrvati pristanu da to bude ne hrvatska provincija, nego muslimansko-hrvatska provincija. A ovdje dolje, u ove provincije osam i deset, znači Hercegovina i zapadna Bosna, tu su naseljavali izbjeglice iz istočne i srednje Bosne, ne samo Mostar, nego i čisto hrvatska mjesta u Hercegovini, tako da su promijenili, mijenjaju nacionalni sastav tih mjesta. I postoji već veliko nezadovoljstvo domaćeg hrvatskog stanovništva . ... Ima već u pojedinim mjestima da počinju psovati i Bobana, i Šuška, i Tuđmana – vi naoružavate Muslimane, oni ne samo okreću oružje protiv nas nego nam i mijenjaju sastav stanovništva u čisto hrvatskim područjima. (...) Nikada ni Izetbegović ni drugi nisu prihvatili taj Vance-Owenov plan, jer su te provincije trebale biti hrvatske... Dakle, teže da to promijene. Muslimani se i dalje još uvijek orijentiraju na rat, Srbi su pritisnuti, međunarodno izolirani, pod sankcijama. Ali taj sukob muslimansko-hrvatski je ipak u jednom širem antihrvatskom aranžmanu. I to aranžmanu u sklopu pokušaja nametanja ideje vraćanja u bilo kakvu Jugoslaviju, vraćanja u konfederalnu ili pak carinsku uniju, ili ekonomsku zajednicu.” Potom se u raspravu uključio Stipe Mesić: “Ja gledam situaciju ovako – to je ipak rat samo za teritorije. Srbija je svoj dio obavila, ona je svoj dio teritorija zgrabila. Hrvati i Muslimani su sada svakako na jednom zanemarivom dijelu, i oni se, htjeli, ne htjeli, guraju. Srbija igra na kartu svršenog stanja. Ovdje se država strukturira i tjera Muslimane i Hrvate također da se strukturiraju kao države. Nije opasnost za svijet strukturiranje nekakve hrvatske države, nego je opasnost strukturiranje muslimanske države.” Očito je da Mesić potpuno dijeli Tuđmanov stavove. Mesić nastavlja: “Meni se čini da jedan dio islamskih fundamentalista ide na to – osvojiti što više teritorija bez obzira na čiju štetu i stvoriti jedan nukleus – islamsku državu na europskom tlu. I, ako gledamo u perspektivi, ta državica bi bila centar terorizma narednih pedeset godina, ali bi bila i centar ekspanzije islama u Europi, kada i ako gledamo sa fundamentalističkog stanovišta. Svakako da bi islamske zemlje tu najviše pomagale. Sutra možemo očekivati jedan od najvećih aerodroma u Europi, jer odatle bi išle sve akcije koje islam zanima, jer je to vjera koja po svojoj logici ekspandira. Ta vjera nikada nije rekla da će stati, nego uvijek da će se širiti. Svijet na islamsku zemlju ne može pristati. Zato Srbija inzistira na državi i srpskoj republici, jer to onda tjera i Muslimane da inzistiraju na svojoj državi. (...) Bojim se da strukturiranje državice u BiH vodi novoj Jugoslaviji. Da bismo to spriječili, jedini je izlaz, po mom, da dva faktora budu za državu BiH, a to znači
da vidimo kojim silama možemo nametnuti suradnju Muslimana i Hrvata. Jer ako su dva faktora za BiH, ona će ostati država, ako su Hrvati i Muslimani za to, a trećem faktoru će se jednostavno to nametnuti. I ako na taj način organiziramo svoju političku volju, mislim da onda nikakva Jugoslavija ne može više doći u pitanje i svijet će morati priznati ono što je već priznao, a to znači priznao tu jednu tampon-zonu između nas i Srbije. Zato ja ne uzimam to kao dnevnu politiku, nego uzimam strateški, da moramo svim silama inzistirati na zajedništvu Muslimana i Hrvata, jer nam je to onda opstanak i Hrvatske.” Predsjednik Tuđman dodao je: “Strateški interes, jasno, suradnja... Samo na kojim osnovama je moguća ta suradnja?” Mesić: “To da nađemo...” Potom je ministar vanjskih poslova Zdenko Škrabalo upozorio da Engleska i Francuska nastoje diskreditirati Hrvatsku, pa je Tuđman predložio da on ode u Mostar, zajedno s turskim izaslanstvom na najvišoj razini, kako bi suzbio sve te “argumente” da je za diobu Bosne sa Srbima, a protiv suradnje s Muslimanima.
Manolićev iskorak
Za riječ se potom javio Josip Manolić: “Mislim da moramo biti svjesni da je ovo najteži napad Zapada, njegove politike... na naše pozicije. Mi moramo tu inicijativu preuzeti, jasno u suradnji s Muslimanima. Sada, gledajte, doći će i Nijemac, i doći će ovi – ono što će nam postaviti pitanje – kakav je vaš odnos prema centralnoj vlasti Bosne i Hercegovine? Mi ćemo reći ono što obično kažemo – ona ne postoji, a priznali smo granice BiH. Tu je povezano i pitanje zastave Bosne, zašto je naši u Hercegovini odbacuju... Imaju dovoljno materijala pisanog kojim će nas, ono što bi se reklo, futrati i tući... Mi na sve to moramo dati odgovore. Jesmo li za Bosnu i Hercegovinu, ili smo za njezinu podjelu. Ako smo za (njezinu) podjelu, mislim da je sada momenat da to kažemo. Gospodo, Bosna se ne može održati kakva je sada. Jedino rješenje je podijeliti, pa neka ostane mala Bosna sa Muslimanima.” Zaustavimo se trenutak nad tim Manolićevim rečenicama. Desetak minuta prije Tuđman je obrazlagao zajedničku hrvatsko-tursku inicijativu upravo da bi izbio iz ruke sve te špekulacije da je za diobu Bosne, a sada se Manolić zauzima za to da kažemo jesmo li za BiH “ili smo za njezinu podjelu”. Potom je predsjednik izložio, po mome mišljenju, najjasniju viziju, politički stav, krunu svoje politike prema BiH: “Ja sam im sada, sve do Clintona rekao – jesmo za održavanje Bosne i Hercegovine, ali na temelju sveukupnog iskustva, Bosna i Hercegovina se ne može drugačije održati, ne može se održati kao unitarna država, može se održati (jedino) kao zajednica tri konstitutivna naroda na konfederalnim osnovama.” Tuđman je nastavio: “To je svjetsko iskustvo, to je iskustvo i bivše Jugoslavije, a sada su suprotnosti u BiH još veće negoli što su bile u Jugoslaviji poslije ovog rata... Dakle, čak mislim da nije dovoljno samo prihvatiti konfederalnu nego u prvo vrijeme treba čak i nekakav protektorat UN-a. Mislim, da nemamo razloga, jer na taj način osiguravamo i taj teritorij hrvatski u Bosni i Hercegovini.”
Protektorat nad BiH
Manolić: “To je protektorat i nad Bosnom odnosno Hercegovinom?” Predsjednik: “Da, pa dobro, dobro, u redu.” Manolić: “Da, isto tako, ali to treba našim ljudima reći već sada što ih čeka.” Predsjednik: “No, dobro, jer nema tu drugog izlaza, to je znači put prema miru, i onda vidjeti što kasnije, kada se ostvari mir, što može biti...” U raspravu se ponovno uključio Mesić: “Treba tu pritisak napraviti da najekstremniji odu i na muslimanskoj i na hrvatskoj strani. Da li to možemo napraviti, da budemo uvjerljiviji pred Zapadom, kada kažu, oni koji su izazvali, evo Hrvati su svoje smijenili...” Uto se ubacio predsjednik: “Stipe, zar ti nisam rekao u pozivu, i sada kada idem tamo, zar to ne govorim?” (Sutra: Transkript sa sastanka Tuđmana, lorda Owena i Thorvalda Stoltenberga)