Živio antifašizam, ali Tito mora pasti!
Titov režim formatirao je “hrvatsku stijenu” zvanu Vlado Gotovac, to sidrište slobode, morala, posvećenosti domovini i osjećaju za različitosti. Da je pameti i čovjekoljublja najljepši hrvatski trg dobio bi ime po tom velikanu hrvatskoga duha koji savršen
Kakva principijelnost! Nakon što je pod jakom dozom nostalgične poetike zaboravio sve loše što je radio komunistički vladar s pompoznom titulom čije ime nosi najljepši hrvatski trg, Davor Bernardić s jednakim žarom i dovitljivošću stao nas je braniti od verbalnog delikta. Tko bolje od nekoga tko se i u 21. stoljeću na europskom tlu divi totalitarističkom duhu Josipa Broza Tita, zna što znači kad se “Hrvatskom širi strah da se ponovno uvodi verbalni delikt”. I to sada zbog prijetnji klanjem i ubijanjem premijera i biskupa, a ne kad je u mandatu ministra Ranka Ostojića zbog njemu upućenih prijetnji na Facebooku 2013. pritvoren član udruge Pravednik, a zatim i 47-godišnja žena. Do takvoga je zaključka sada mogao doći uistinu samo netko studiozan poput Bernardića u proučavanju lika i djela komunističkoga diktatora, čija je jedna od tekovina, brižno čuvana sve do sloma Jugoslavije, bio upravo delikt govora i mišljenja. Dovoljno je spomenuti ulogu Titova režima u formatiranju “hrvatske stijene” zvane Vlado Gotovac, tog sidrišta slobode, morala, posvećenosti domovini i osjećaju za različitosti. Da je pameti i
Referendum o maršalu Titu bio je savršen način da se trajno sačuva spomen na jugokomunističkoga imperatora, jer nema gotovo nikakve šanse da više od potrebnih 345.000 Zagrepčana zanima to ime
čovjekoljublja najljepši hrvatski trg dobio bi ime po tom velikanu hrvatskoga duha. On spaja ideale i strahove hrvatske ljevice te mučeništvo i razočarenja domoljubne desnice, te savršeno sljubljuje elemente umjetnosti i pravde, slobode i odgovornosti, koji na tom trgu stoljećima stoluju postojano poput Gotovca. Tko bi bolje od njega branio boje tog trga! Draža mu je bila sloboda u zatvorskoj ćeliji od one nuđene mu pod uvjetom da se odrekne svoga stava. Hrvatski Voltaire bio je u stanju do svoje smrti braniti svoje pravo da kaže što misli. Znajući što mu se sprema, u svome je dnevniku 2. prosinca 1971. zapisao: “Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje”. I nakon toliko godina i toliko mijena i danas tako snažno, dojmljivo i životno. Pišući kako je lišen i osnovnih prava na samozaštitu, Gotovac je zapisao da Hrvatska treba biti svakome moderna, slobodna domovina “a Tito tvrdi da želim državu Pavelićeva tipa. To je i kao revolucionarnost previše”. Istom metodom i moderni titoisti optužuju za revizionizam one koji traže promjenu imena najljepšeg hrvatskog trga. Tito jest kontroverzna ličnost svjetske povijesti. Neka su njegova djela velika u svjetskim razmjerima, prije svega to što je bio na čelu antifašističkog pokreta. Čak i kad bi zločine u ratu i poraću pripisali onodobnom ratnom moralu koji se svodio na to da pobjednici pišu povijest, zbog potomaka žrtava tih zločina, i ovodobnog odnosa prema svačijem životu, neprimjereno je i kroz simboliku imenovanja trga veličati takvo anticivilizacijsko postupanje. Moralno je nedopustivo danas slaviti savezničko bombardiranje Dresdena ili atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. U protivnom, otkud nam pravo da sudimo bilo kojem hrvatskom branitelju u Domovinskom ratu i nije li onda točno da onaj tko se brani ne može počiniti zločin. Neke od heroja Domovinskoga rata hrvatska pravna država je osudila i oduzela im je ordenje i činove. Jedan od njih s 19 godina je otišao ratovati i u dobi kad neki još niti ne odrastu postao je zapovjednik i, pogriješio je, u ratnim okolnostima. Zašto smo mu onda sudili, ako opraštamo Titu sve što je u miru radio kao zreo, odrastao i odgovoran lider. Tito uz to ima na duši sve one žrtve kršenja temeljnih ljudskih prava kroz 35 godina svoje vladavine, uključujući i prava na život onih koje je jugoslavenski režim likvidirao jer su drugačije mislili. Ako Titu možemo oprostiti sav onaj kraljevski kič po njegovim socijalističkim dvorima, vile, jahte, vozni park od, kako su zabilježili kroničari, 234 Mercedesa, Rolls Royce, Cadillace..., zašto onda sada sudimo onima koji su u odnosu na Tita “jamili siću”. Ne bi li i po njima onda trebalo nazvati barem neku slijepu ulicu. Uostalom, treba se pitati i nije li Titova duhovna ostavština i običaj da za političke vođe volimo birati one koji se znaju snaći za sebe i svoje bližnje. Stoga, živio antifašizam, ali Tito mora pasti! Referendum o maršalu Titu kao izraz “volje naroda” bio je savršen način da se trajno sačuva spomen na jugokomunističkoga imperatora, jer nema šanse da više od potrebnih 50 posto Zagrepčana (više od 345.000) zanima “rušenje” Tita ili kako bi to bilo predočeno – antifašizma. Toliko ih nije izašlo ni na protekle lokalne izbore, pa i za referendum o braku bilo ih je 49,17 %, a 55,13 % za referendum o pristupanju EU. Uostalom, takvo bi pitanje Ustavni sud u cilju zaštite žrtava Titova režima, trebao zabraniti, kao što se svojedobno pozvao na temeljne vrednote ustavnoga poretka zabranjujući da izborne liste nosi osuđeni ratni zločinac.