Trebamo konsenzus, a ne nadglasavanje

Hasanbegović želi kontrolirati Odbor za imenovanje ulica: ako još ne može provesti lustraciju nad živima provest će je barem nad mrtvima

Za odluku o deložaciji Josipa Broza s najljepšeg zagrebačkog trga trebalo je 27 godina! Dugih 27 godina da bi se uklonilo ime čovjeka koji je proveo krvavu komunističku revoluciju, nakon završenog rata likvidirao desetke, a možda i stotine tisuća “narodnih neprijatelja”, proveo nasilnu kolektivizaciju i otimačinu imovine milijuna seljaka i građana, nekoliko godina provodio diktaturu staljinističkog tipa, desetljećima nametao kult vlastite ličnosti, agitprop i cenzuru medija, kontrolu misli, izražavanja, djelovanja i kretanja na svim razinama, od vrtića do radnog mjesta, zabranio opozicijsko političko udruživanje, privatno poduzetništvo, ukrao budućnost desecima milijuna. Predugih 35 godina njega i njegove svemoguće i sveznajuće partije imalo je sva obilježja diktature. Mogli bismo, ravnoteže radi, jednako tako dugo nabrajati i Titove brojne povijesne zasluge, no bit ovog povijesnog trenutka nešto je sasvim drugo: čovjek kakvog sam upravo opisao jednostavno ne smije biti slavljen imenima hrvatskih ulica i trgova. Jasno je, da ga nije štitio Tuđman, Tito bi davno odletio. HDZ sad ima priliku dokazati da doista misli ozbiljno. I dovršiti posao deložacijom Tita iz Velike Gorice i Karlovca, u kojima su to mogli napraviti kad god su poželjeli – da su stvarno poželjeli. Tita bez odluke na nacionalnoj razini doduše i dalje neće moći ni dotaknuti u Rijeci i Istri. No sasvim je prirodno da Hrvatima tamo treba mnogo više vremena i argumenata kako bi se emocionalno odlijepili od čovjeka koji nedvojbeno jest najzaslužniji za pripajanje tih krajeva matici domovini. Moglo bi se naći razumijevanja i za one koji su organizirali prosvjed na trgu ispred HNK, jer Tito nedvojbeno ima i niz povijesnih zasluga, koje ga ne samo u negativnom nego i u pozitivnom smislu svrstavaju na vrh popisa najvažnijih osoba hrvatske povijesti. No teško je povjerovati u iskrenost onih koji su mahali trobojkama s crvenim petokrakama te crvenim zastavama sa srpom i čekićem. Takav drski izlazak iz ormara brojnih duhovnih i fizičkih sljednika komunističke partije pokazuje da Titovi obožavatelji ne mare hoće li pri tom uvrijediti njegove brojne žrtve – ništa više od onih koji bez sličnih obzira prema žrtvama paradiraju s ustaškim obilježjima. Posve je očito da oni koji govore kako su to danas nevažne teme ne mogu biti pravu. To bi, doduše, trebale biti sporedne teme, ali je sasvim jasno da je to mlinski kamen oko naših nogu koji nam ne dozvoljava isplivati na površinu i uhvatiti daha. To je jedan od razloga zašto se utapamo, ishodište svih naših nesuglasica. No, hoće li nam sad, kad je definitivno “crko maršal”, odjednom biti bolje? Naravno da neće – jer ga uklanjamo nadglasavanjem. Ono što smo čekali jest da sljednici Komunističke partije konačno priznaju: “Da, ono što se događalo u 45 poslijeratnih godina nema nikakve veze s antifašizmom i II. svjetskim ratom, oni koji su odgovorni za poslijeratne zločine i diktaturu ne mogu biti slavljeni kao demokrati i heroji.” Umjesto toga, slušali smo masovno javno divljenje govoru sisačke gradonačelnice o tome kako možeš biti samo antifašist ili fašist, tvrdnju da nema treće i nema srednje. No, naravno da ima, jer ono što smo dobili neposredno nakon rata nije bio antifašizam, već komunizam koji je prigrlio fašističke metode. Poruka je jasna: “Ako nisi s nama, to znači da si fašist – smrt fašizmu!” Ako je Bandić prije tog govora imao neke dvojbe oko budućnosti Trga maršala Tita, one su nakon njega potpuno raspršene. Kao što se od njega moglo očekivati, pristao je na ucjenu. Hasanbegović se vjerojatno neće zadovoljiti tim ustupkom. Između ostalog, želi kontrolirati Odbor za imenovanje ulica: ako (još) ne može provesti lustraciju nad živima – provest će je nad mrtvima. Onima koji sad divljaju zbog Tita kao utješna nagrada možda ostane ime Trg Republike Hrvatske, kao memento mori deložiranog maršala, jer on je taj koji je zaslužan što je kraljevinu smijenila res publica – pa makar pod palicom komunističkog monarha. Mnogo veća zadovoljština bi im moglo biti što će nakon ovoga Vladi mnogo lakše biti riješiti pitanje ploče u Jasenovcu. U paketu bi sad mogli riješiti pitanje svih obilježja totalitarnih sustava. Ne zabranom, ali svakako guranjem na marginu javne političke scene. S jedne strane radi ravnovjesja u svemiru mogli bi tako pasti Tito i petokraka, a s druge ZDS. No nije isto ukloniti neki nelegalno postavljeni spomen ustaši Juri Francetiću i sasvim legalno postavljeni spomen na 11 HOS-ovaca poginulih 1991. Dođe li netko u iskušenje bez zakonske osnove ili bez razumnog dogovora s udrugama preko noći ukloniti jasenovačku ploču – moglo bi se to pokazati kao opasno igranje vatrom.

Vladi bi sad moglo biti znatno lakše prelomiti pitanje svih obilježja totalitarnih sustava. S jedne strane radi ravnovjesja u svemiru mogli bi tako pasti Tito i petokraka, a s druge ZDS. No nije isto ukloniti neki nelegalno postavljeni spomen Juri Francetiću i sasvim legalno postavljeni spomen na 11 HOS-ovaca poginulih 1991.