Tuđman: Stipe se složio da ide na učenje jezika pa ćemo onda vidjeti
Nikica Valentić upozoravao je Tuđmana da će se Manoliću i Mesiću prikloniti i Franjo Gregurić, ali da računaju i s njegovim odlaskom iz HDZ-a
U inozemnim krugovima govorilo se da će se urušiti centar HDZ-a i da će se s Tuđmanom obračunati ili njegova desnica ili ljevica
Politički razlaz između predsjednika države Franje Tuđmana, predsjednika Hrvatskog sabora Stjepana Mesića i šefa Ureda za zaštitu ustavnog poretka Josipa Manolića počeo je još sredinom listopada 1992. nakon što je HTV prikazao dokumentarni film o ubojstvu Brune Bušića. Film je pokrenuo oštre rasprave, koje tijekom 1993. prerastaju u sukob, a 1994. u raskol i pokušaj izazivanja parlamentarne i ustavne krize. Svoju operaciju Manolić i Mesić pokrenuli su nakon Drugog općeg sabora HDZ-a u listopadu 1993., kad ih je Tuđman kao lijeve ekstremiste maknuo iz vrha stranke i države. Iako su u to vrijeme bili predsjednici Županijskog i Zastupničkog doma Sabora, bili su nezadovoljni svojim statusom jer stvarnu političku moć nisu imali. Povod za obračun s Tuđmanom bila je politika prema BiH, za koju su smatrali da “ima tragične posljedice za hrvatski narod u BiH i za hrvatsku državu”, kritizirali su ga i zbog “samovoljne politike i neučinkovitosti pravne države”, no u pozadini tih napada bila je namjera da u suradnji s oporbom zavladaju Saborom i prisile Tuđmana na ustupke. Da bi plan uspio, trebalo je izazvati raskol u vladajućem HDZ-u i na svoju stranu privući što više zastupnika HDZ-a. U takvim okolnostima 14. siječnja 1994. održana je sjednica Predsjedništva HDZ-a na kojoj Tuđman upozorava: “Čitava opozicija nije usmjerena na to kako da se ojača unutarnji i međunarodni položaj Hrvatske, nego kako da se destabilizira vlast HDZ-a i dođe do ustavne krize i do smjene vlasti. U tom pogledu su računali na rascjep u HDZ-u, do te mjere da su i u međunarodne krugove proturili ovakvu ocjenu: Tuđman je uspio spasiti na Drugom saboru jedinstvo HDZ-a, ali njegov centar će se urušiti i pitanje je hoće li se desnica ili ljevica s njime obračunati.” Potom je Tuđman izložio strategiju HSLS-a, u to vrijeme vrlo jake oporbene stranke: postići dogovor s razboritim dijelom HDZ-a o nužnosti prijevremenih parlamentarnih izbora, izbore izazvati u srpnju ili rujnu 1994., osigurati izbornu pobjedu oporbe. A onda je naglasio: “Gospodo, u ovu akciju uključen je jedan dio naših ljudi – Mesić, Manolić, Tus, Boljkovac. Kod toga su računali da mogu odvojiti predsjednika Vlade (Nikicu Valentića). S druge strane, išli su na izazivanje pomutnje u MUP-u, širenje toga da će biti smijenjen ministar. Do te mjere da su zaista izazvali uznemirenost. Posebno su bili usmjereni na Ministarstvo obrane. Tako da je i u novinama Šušak već bio smijenjen; trebao ga je zamijeniti Gregurić.”
Mesićeva smjena
“Ali, razumije se”, nastavio je Tuđman, “glavna je stvar koga u HDZ-u izabrati za nasljednika. I nije to samo usmjereno na nas, nego je jedan od kreatora svjetske politike iznio u diplomatskim kuloarima (ideju) da se u državama bivše Jugoslavije nađu drugi ljudi, pa tako da u Srbiji umjesto Miloševića bude Đinđić, u BiH Izetbegović, a u Hrvatskoj – što mislite? – Franjo Gregurić! I u tom smislu se kampanja provodi već mjesecima i u novinama, ankete se režiraju, proturaju se dezinformacije.” Tuđman je zatim otkrio kako je razgovarao s Mesićem i da zna da “Stipe nije nosilac te nekakve aktivnosti za obaranje HDZ-ovske vlasti i većine”, ali da planeri računaju s njime kao s predsjednikom Sabora. “E, pa da ne bi mogli računati, i Stipe se složio da ide dva, tri mjeseca na usavršavanje jezika. Pa ćemo onda vidjeti što s njime”, odjeknula je Tuđmanova izjava poput bombe. Očito je bilo da mu je namijenio neko velepo-
slaničko mjesto te da Mesić odlazi s mjesta predsjednika Sabora. Potom je dodao: “A razgovarao sam i sa Jožom Manolićem, jer dolazili su do mene konkretni glasovi da su računali da u saborskom rascjepu HDZ-a mogu računati na 10, 15 ili čak 30 HDZ-ovih zastupnika. (...) Ja sam, znači, za to da prodiskutiramo sve te probleme i da izađemo sa jednim priopćenjem o tome da Predsjedništvo HDZ-a ostaje jedinstveno u provedbi one politike koju je odredio Drugi sabor HDZ-a i koju predsjednik HDZ-a i države provodi.”
Godišnji odmor i tečaj
S nestrpljenjem se čekalo što će na to reći Mesić. On je pak pomirljivo predložio: “Ako bismo u izjavi išli ‘Stipe Mesić ide učiti jezik’, prevest će se onako kako se to u politici prevodi i mislim da stranci neće koristiti. A mi se možemo ovdje dogovoriti da ja ostatak godišnjeg odmora iskoristim, da iskoristim i sljedeći godišnji odmor od ove godine, a da stvarno učim jezike i da bude situacija čista i da mi učvrstimo redove i kažemo da nema kod nas nikakvog razdvajanja lijevo i desno. Ja sam u zatvor išao zato što me partija proglasila desnim, a sada me HDZ proglasio lijevim. Sada moramo zvati Račana i dogovoriti se jesam li ja lijevo ili desno, da netko onda presudi tko više o tome može znati. Znači, moj prijedlog je: složimo se u našim glavama da će stranka imati štetu ukoliko dajemo materijala onima koji nam rade o glavi, a ako idemo sa raščišćenim stvarima pa kažemo: jesmo, napravili smo tu i tamo grešaka, ali smo ih i procijenili i ocijenili i zaključili što ćemo dalje. Evo, hvala.” Manolić je u priopćenje htio ugraditi nešto posve drugo: “Da kažemo da Mesić ne odlazi sa dužnosti predsjednika, da Manolić ne odlazi, da Šušak ne odlazi”, no Tuđman se na njegov prijedlog nije ni osvrnuo. Premda je ta sjednica Predsjedništva HDZ-a trebala smiriti tenzije u stranci, sukob se nastavio preko medija. Bio je to pravi košmar: Manolić je tvrdio da je Tuđman učinio zaokret u politici prema BiH, Mesić je izjavljivao kako bi bila katastrofa da se Herceg-Bosna priključi Hrvatskoj, a tjednik
Globus kandidirao je Franju Gregurića i za ministra obrane i za predsjednika Republike. Stoga je Tuđman krenuo u protuofenzivu te je 25. siječnja održao seriju sastanaka u četiri oka s najvišim stranačkim i državnim dužnosnicima ne bi li neutralizirao djelovanje urotnika. Među prvima razgovarao je s premijerom Valentićem, koji mu je zabrinuto prenio svoje procjene da će se dvojcu Manolić-Mesić prikloniti Franjo Gregurić, Mladen Vedriš, Slavko Degoricija, Perica Jurič, Ante Karić, ali i da računaju s njime, Valentićem. “Mislim da ipak nije za podcijeniti situaciju. Ako Joža i Stipe organiziraju blok i ako stane Franjo iza njih, mislim da može biti ozbiljna situacija”, kazao je Valentić, koji se izjasnio da u tim sukobima ne želi sudjelovati.
Obračun samo odgođen
Svoj krcati radni dan Tuđman je završio kasno navečer zajedničkom sjednicom Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru. Sjednica je počela u 20.45, a završila u 22.30. Sat i pol trajalo je njegovo obraćanje Predsjedništvu HDZ-a, cijeloj Vladi te zastupnicima obaju domova Sabora. Tuđman je – procijenivši da “strani faktor” i hrvatska oporba igraju na kartu razdora u HDZ-u te da za njegove nasljednike promoviraju Mesića, Manolića, pa i Gregurića – svojim govorom nastojao zaustaviti unutarstranačke borbe i primiriti svoje glavne protivnike. Na tome je skupu dobio potporu, ali dvojica glavnih aktera s ljevice nisu slijedila njegovu politiku. Toga 25. siječnja Tuđman je spriječio raskol širih razmjera u HDZ-u, ali u travnju 1994. ipak ga je čekao konačni obračun s Manolićem i Mesićem.
(Sutra: Mesić se žali Tuđmanu da ga žele ubiti)
Diplomati su u kuloarima širili ideju da Miloševića naslijedi Đinđić, a Tuđmana Gregurić
Mesić: U zatvor sam išao zato što me partija proglasila desnim, a sada me HDZ proglasio lijevim