Rat bogova opomena čovjeku

Ima djela koja nakon 15 ili više godina postanu još aktualnija. Sluškinjina priča danas je bliža surovoj realnosti nekih dijelova svijeta nego kada ju je Margaret Atwood napisala 1985. godine. Američke bogove napisao je Neil Gaiman 2001. godine i bili su hit u Americi. Moderna fantazmagorija hvaljena je zbog vješte sinteze i briljantno napisane misterije, satire, seksa, horora. Doživjeli su Američki bogovi i naknadna izdanja, a sada i televizijsku seriju. Zaista, već jako dugo nismo ovakvo što vidjeli, nevjerojatni, iznimno kreativni vizuali, atmosfera, a onda i beskompromisnost. A sve se vrti oko jednostavne priče o gubitku tkiva od kojeg je satkana Amerika kakvu smo i sami znali. Potka je Gaimanova kako bogovi postoje zato što netko u njih vjeruje. Međutim, što se događa kada ta vjera nestane? Prema Neilu Gaimanu, dolaze neki novi bogovi koji su više opsesija – mediji, celebrity, tehnologija pa i narkotici. Serija ne ulazi u raspravu o vjeri ili modernim porocima, nego naprosto gleda čovjeka u procjepu novog i starog. I sad, priča je Američkih bogova da se tradicionalni bogovi nemaju namjere predati tako lako. Kroz lik sasvim prosječnog gubitnika Shadowa Moona gledamo priču o pripremama za novu epsku bitku između božanstava. Jer, Shadow treba stanovitom gospodinu Wednesdayu, naizgled tek običnom prevarantu čiji će Shadow biti tjelesni čuvar. I ponovno briljira Ian McShane, čovjek koji odbija starenje i uvijek glumi sjajno. Ovo doista kao da je pisano za njega. Međutim, pokazuje se kako Wednesday o Shadowu zna puno više nego što je ispočetka dopustio da se otkrije. Na putovanju Amerikom susrećući Wednesdayeve kolege, Shadow shvaća da nije riječ tek i običnim prijateljima. Wednesday okuplja stare bogove kojima je moć pala jer su ostali bez svojih vjernika pa danas žive tek kao obični ljudi. Ne treba se čuditi jer Wednesday na engleskom znači srijeda, taj se dan u tjednu nekada zvao Wodensday, a Woden je staroengleski – Odin. Tako je, gospodin je Wednesday upravo inkarnacija Odina. Vrhovno božanstvo spustilo se iz Valhale i krenulo u osvetnički pohod na nova božanstva ne vodeći pri tome puno računa o dvojbama koje običnog čovjeka, dakle Shadowa, vode i do patnji. Bogovi se mogu poigrati i s ljudskim gubitkom, dopustit će da Shadow iz mrtvih vrati svoju suprugu koja ga je varala, neće mu otkriti pravi smisao pa ovaj u nekoliko navrata i prilično stradava. Pogotovo ih ne zanima kada se ‘običnjak’ nađe u procjepu između starog i novog. A novo je Gillian Anderson, primjerice, u ulozi medija. U osam epizoda, međutim, ne doznajemo puno više, osim što smo dosta dobro upoznali ključne likove. Briljantna produkcija nije praćena uvijek istim ritmom pa se u ovoj prvoj sezoni u nekom trenutku malo i pogubite, odnosno dogodi se da zaboravite koja je osnovna ideja serije, kao i originalnog romana. Bez obzira na to, Američki bogovi još su jedna od serija kojoj je cilj probuditi nas na šokovit način i podsjetiti koliko smo kao čovječanstvo zaglibili.

Sjajno je opet vidjeti Iana McShanea koji nanovo briljira, ovaj put u ulozi prevaranta koji je zapravo bog Odin Iako nam Američki bogovi nisu pružili onoliko koliko smo možda očekivali, jedva čekamo novu sezonu. Jedna je to od serija koju trebamo