Psihološki triler koji čitatelju “izvrne” mozak na zadnjoj stranici
Paula Hawkins svjetsku je slavu, ali i mnogo nula na žiro-računu, stekla romanom prvijencem “Djevojka u vlaku”, trilerom po kojem je već snimljen i hit film. Njezin hrvatski izdavač Mozaik knjiga čitateljima promptno predstavlja i njezin drugi roman “U vodu” (urednik Zoran Maljković, prijevod Mirna Čubranić, 99 kuna), još jedan uzbudljivi triler koji se, među ostalim, bavi i suptilnim nijansama ljudske prirode. Upravo to istinske su teme romana ove autorice jer iza uzbudljive priče – ovdje je to odgonetka kako je moguće da su u kratkom razdoblju u rijeci mrtve pronađene tinajdžerica i majka njezine najbolje prijateljice, a sve navodi na pomisao da su se ubile same – autorica zapravo istražuje mnoge druge teme; među ostalim i život u malim mjestima, gradske priče i legende te njihov utjecaj na živote novih generacija, ali i tragedija koje se događaju u situacijama kada se ljudi dobro ne razumiju. Upravo ta utemeljenost i isprepletenost čini njezine romane drukčijima, a baš kao i u “Djevojci iz vlaka” uzbuđenja ne prestaju do zadnje rečenice romana, jer autorica na dvije zadnje stranice doslovno iznova “izvrne” priču, ali i mozak zainteresiranog čitatelja. Baš zbog toga ona pripada u novu generaciju autora psiholoških trilera koji čitatelje tjeraju da se zamisle nad nekim od situacija u svojim životima. Kako bi to iznova dokazala svojim čitateljima, ovdje je posegnula za gotovo svakodnevnom dilemom: što ako smo nekoga posve krivo razumjeli i prenijela je na nevjerojatan sukob između dviju sestara koje su se razišle samo zato što je svaka mislila svoje, a da nijedna nije u pravu spoznale su tek kada je bilo prekasno za sve. Pouka, dakle, glasi da u pravilu uvijek pomaže kada se stvari istjeraju na čistac i do kraja, ma o koliko teškim životnim situacijama bila riječ.