Lako je smijeniti vlast, a što ćemo s narodom?
Izdaja demokršćanskih načela, na kojima počiva HDZ upitna je, samim činom suradnje s političkim protivnicima, a za opću dobrobit hrvatskih građana u cjelini. Ako dobrobit izostane, onda zna se. Zašto se nitko od kritičara ne upita kako je moguće da 86% kršćana/demokršćana ne glasuje za svoju opciju, da bi ostvarila rezultat, koji omogućuje vlast, bez bilo kakvih koalicija, a pogotovo ne ovakve “bogohulne”. Lako je smijeniti vlast, a što ćemo s narodom? Zašto zanemarujemo da su politički protiv demokršćana nekoliko stotina tisuća Hrvata i ostalih. Što s njima i njihovim stavovima? Jesu li svi oni neprijatelji? Ima li među njima branitelja, čak i poginulih? Zar je samo demokršćanska vlast ispravna, pogotovo ako je isključiva. Svi se povremeno pozivaju na nauk i djelovanje dr. Tuđmana, pritom licemjerno prihvaćaju samo ono što im odgovara. Nije li dr. Tuđman pozivao na zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske, osuđujući podjele, isključivost, sve bez mržnje prema bilo kojoj opciji. Nevjernik, kojeg ispovijedi blagopokojni kardinal dr. Kuharić. A bio je antifašist, partizan, general čak, znanstvenik, vizionar, koji na čelu svih hrvatskih građana svih svjetonazora, stvori Hrvatsku državu, za koju reče “da će biti onakva kakvu je stvorimo”. Ovakvu kakva je sada sigurno nije sanjao. Kršćanski nauk kojim se diče sve desne stranke podrazumijeva vjeru u uskrsnuće, vjeru u ljubav, koja najmanje podrazumijeva tjelesnu, već visokomoralno poštivanje svakog čovjeka, pogotovo neprijatelja, provedbu socijalne osjetljivosti. Ima li svega toga u istupima javnih djelatnika od političara, političkih analitičara, novinara, pa i biskupa? Zašto koalicija HDZ-Most nije dvaput uspjela, a i jedni drugi su demokršćani? Nije li bolje imati 3 politička protivnika u Vladi, pod “kontrolom”, nadajmo se demokratskom, nego 8 protivnika u Saboru. Zašto nema krajnje desnih i njihovih mandata, da omoguće većinu? Svi oni sutra mogu, a već i jesu koalirali sa SDP-om. Ostadosmo dosljedni domoljubi kršćanskih načela, koje smo u prošlosti debelo zanemarivali, tolerirajući kriminal i svekolike grijehe i nepodopštine. Vjernik sam i uvijek spreman reći “mea culpa”, ali ovakvu harangu ne prihvaćam, možda ostanem u manjini, no neka mi se argumentirano dokaže u čemu griješim. •