HNS: S Reformistima se nećemo spajati Čačić: HNS nije bitan
žište centrifugalnih sila prebacio prema istoku, podilazeći poljskome strahu od obnovljenog ruskog imperijalizma, ali i nepovjerenju u (veliko)njemačku politiku, i Orbanovoj liderskoj ambiciji da na Starom kontinentu proširi prostor ultrakonzervativne politike. Od dva Donalda, jedan (Trump) dolazi kao heroj, iako ne skriva averziju prema Europi i njezinu ujedinjenju, a drugi (Tusk) postao je persona non grata u vlastitoj zemlji, braneći europsko jedinstvo na tradicijama pravne države, pluralne politike, otvorenog društva, samostalnoga sudstva, neovisnih medija. Gdje je mjesto Hrvatskoj: uz Varšavu ili uz Bruxelles (i vodeće zapadne države) – prerano je govoriti. Nastavi li se sadašnja konfrontacija, nije isključeno da će se postaviti takvo pitanje, ne samo Hrvatskoj. Nije dvojbeno da Hrvatska ide za svojim ekonomskim interesima; idu i druge, jače i bogatije zemlje; zašto bi Hrvatska bila veći papa od pape. prema Rusiji. Američki dužnosnici nazivaju ovu inicijativu pravim transatlantskim projektom enormnog geopolitičkog, geostrateškog i geoekonomskog značaja. SAD u ovoj inicijativi vidi i projekt koji će kreiranjem energetske i prometne infrastrukture oslabiti ruski utjecaj na europske zemlje, a to se osobito tiče ovisnosti o energentima. Washington tvrdi da će ova inicijativa ojačati i Ako će kroz Inicijativu Tri mora moći ostvariti neke od svojih strateških interesa, prometnih i energetskih prije svega, tko može priječiti hrvatske vlasti da u tome cilju surađuju s drugim europskim državama iste gospodarske ili geopolitičke zone? Hrvatski je problem više u tome što kasni, pa sada skuplja ostatke na europskome tržištu, budući da je propuštala vlakove pune novca kojima su dolazili strani investitori, i to u područjima s kojima se najčešće licitira i najviše kasni. Južna Koreja umorila se od silnoga udvara- zaštititi kompletnu transatlantsku zajednicu. Stoga nije čudno što predsjednik Trump dolazi u Poljsku na summit ove inicijative kojemu će u središtu biti upravo implementacija ovih ciljeva. Iako washingtonski kreatori ove inicijative tvrde da će ona “istinski povezati i kompletirati Europu”, strahuje se da bi ona mogla poslužiti i za “izvoz” konzervativizma trumpovskog tipa u ove zemlje. (maš) nja da dobije koncesiju na riječku luku (i sve što uz nju ide, uključivo i gradnju pruge prema srednjoj Europi), Kina je izabrala Solun, i odatle pruža željeznički krak prema Beogradu i Budimpešti. Bolje je ikad nego nikad, ako će s Tri mora dolaziti nove investicijske ponude, usklađeni projekti i svježa graditeljska energija. Poljska je veliki partner, zemlja bliska Hrvatskoj: gospodarske perspektive nisu zanemarive. Srednja Europa može oslobađati od klaustrofobije bivše Jugoslavije. No, što je s ostalim dimenzijama poljsko-hrvatske inicijative? S organiziranjem i promicanjem konzervativne politike na ruševinama nekadašnjeg komunističkog poretka? Uvođenjem Trumpove Amerike u nove europske podjele? Nastavak, vjerojatno, slijedi. Nisu sporne američke povijesne zasluge za Europu i njezinu slobodu. Francuski predsjednik Macron pozvao je Donalda Trumpa da 14. srpnja zajednički prate vojni defile na Champs-Élyséesu, gdje će stupati i američki vojnici, uz stotu obljetnicu ulaska SAD-a u Prvi svjetski rat. Sadašnjost je manje idilična u američko-francuskim i američko-njemačkim odnosima, što Angela Merkel izražava na jedan način – da se Europa ne može više oslanjati na „vanjske saveznike“i da mora „stvari uzeti u svoje ruke“, a Emmanuel Macron na drugi kad govori da njegova vlada „neće dopustiti da američki neokonzervativizam ulazi u Europu“! Ni Njemačka ni Francuska ne žele ostavljati američkom predsjedniku slobodan prostor da ruši Europu, niti pristajati na Putinov svršeni čin na Krimu kao model svih drugih velikoruskih prijetnji: nisu spremne ukinuti sankcije Rusiji, ali žele dijalog s tom zemljom, da se Rusija ne bi ponašala neodgovornije u međunarodnoj politici, pogotovo u Ukrajini i Siriji. S Brexitom i Trumpom na jednoj strani, a s Macronom i, vjerojatno, novim mandatom A. Merkel na drugoj strani, stvara se novi odnos političkih snaga, i na svjetskom, a pogotovo europskom planu. Koliko je Hrvatska spremna valorizirati nove strateške činjenice?
Napetosti vidljive okom
Nije kancelarka Merkel dala Hrvatskoj po prstima oko arbitraže sa Slovenijom zato što njezina predsjednica ide na hodočašće Donaldu Trumpu; u perspektivi zaoštravanja europsko-američkih odnosa, za što je Europa u najmanju ruku manje odgovorna, i takvi se detalji mogu brojiti i zbrajati. Napetosti su toliko narasle da se mogu vidjeti i običnim okom, bez posebne političke dioptrije. I francuski predsjednik Macron, s otvorenom ambicijom da s Angelom Merkel obnovi pokretačku osovinu Pariz – Berlin, s prijekorom se izražava o držanju dijela srednjoeuropskih država – da „okreću leđa Europi“, da prema njoj imaju „cinični odnos“, da troše kredite EU, a ne poštuju njezine vrijednosti! Potencijalno jakog novog državnika Viktor Orbán posprdno naziva „new boy“, a Beata Szydło optužuje Macrona za „antipatiju prema zemljama srednje Europe“. Ne čini se da je najsretnije juriti bez kočnica u takvu gužvu. “Preuzme li HNS Matija Posavec, tada bi i Klub HNS-a mogao narasti jer bi mu se pridružili i neki zastupnici koji su pod utjecajem Čačića” Petra Maretić Žonja S bivšima se nitko ne spaja, a zapravo se i ne možete spojiti s nečim što ne postoji. A Reformisti kao stranka ne postoje. Postoji samo Radimir Čačić. Poručio je to visoki izvor iz HNS-a na priče da bivši predsjednik te stranke, a danas šef Reformista i župan Varaždinske županije Radimir Čačić ima ambicije ujediniti te dvije stranke i ponovno preuzeti glavnu riječ.
Ambicija je tu
Visoki izvor iz HNS-a kaže i da je konačno došlo vrijeme za kraj “dinosaura” i da mjesto treba dati mladima. No tko će biti taj tko će preuzeti HNS još je velika nepoznanica, ali je jasno da je bitka za stranku počela. Naime, stranka bi do kraja godine trebala održati stranački sabor i izabrati novog lidera. Nakon odlaska bivšeg predsjednika Ivana Vrdoljaka s čelnog mjesta, HNS trenutačno vodi potpredsjednik Vlade Predrag Štromar, kojega se ujedno spominje i kao kandidata za novog šefa. Međutim, iako se povukao sa svih funkcija u stranci, ambicije za preuzimanje stranke i dalje ima jedini HNS-ov župan Matija Posavec, ujedno i HNS-ovac s najboljim izbornim rezultatom, što mu je veliki kapital. – Bude li Predrag Štromar kandidat za šefa stranke, Matija Posavec odustat će od kandidature. Ako pak Štromar ne bude kandidat, a kako stvari stoje navodno nema te ambicije, onda će se sasvim sigurno kandidirati Posavec – kaže naš izvor iz HNS-a. Zanimljiva je činjenica da je upravo međimurski župan Matija Posavec osoba vrlo bliska bivšem
Hrvatska ide za svojim ekonomskim interesima kao što idu i druge, bogatije zemlje Macron kaže kako neće dopustiti da američki neokonzervativizam ulazi u Europu
šefu HNS-a Radimiru Čačiću koji je iz te stranke izbačen 2014. Osim što su surađivali u Međimurskoj županiji i osim što Čačić ne propušta priliku da u javnosti istakne upravo Posavca kao najboljeg Vrdoljakova nasljednika, dvojac stoji i iza priče o savezu župana sjeverne Hrvatske. Iz krugova bliskih Čačiću i Posavcu zadnjih se dana tako čuje i da bi ideja o tom savezu pet župana sjeverne Hrvatske mogla dobiti i širi politički kontekst. I da osim guranja zajedničkih projekata i komunikacije prema Vladi priča ima i političku pozadinu.
Plan A i plan B
– Svi ti župani imaju nekoliko zastupnika iz svojih krajeva. I o njima ovisi opstanak Vlade. Osim toga u Klubu HNS-a, u ovom trenutku, troje je zastupnika iz sjeverne Hrvatske. Ne kažem da će se oni odmetnuti od HNS-a, ali
Upravo je Posavec jako blizak Radimiru Čačiću koji je iz HNS-a izbačen 2014.
oni jesu garancija opstanka Vlade i upravo zbog njih, ne zbog stranke, Čačić gura ideju o savezu i na taj način jača i vlastitu poziciju – kaže naš izvor. Bude li se dogodilo da HNS preuzme Matija Posavec, dodaje, tada bi i Klub HNS-a mogao narasti jer bi mu se pridružili, kaže, i neki zastupnici sa sjevera Hrvatske koji su pod utjecajem Čačića. U slučaju da od takvog plana ne bude ništa, postoji, kaže izvor, i plan B, a to je da se napravi mreža ili konfederacija nezavisnih lista i centrističkih opcija. Ta bi pak politička platforma bila opet vezana za sjevernu Hrvatsku, odnosno pet županija koje imaju otprilike 750 tisuća stanovnika. – Ne vidim se na čelu HNS-a niti imam želju za to. HNS uopće nije bitan faktor, ne zna se što će s njime biti – rekao je Čačić.